Jedanaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, 31. ožujka 2021. godine, obilježena je u korizmenom znaku Velikog tjedna. Svetu misu je predvodio župnik Župe svetoga Josipa u Obrovcu i Medviđi, don Krešo Ćirak, u zajedništvu s rektorom Nacionalnoga svetišta svetog Josipa, mons. Antunom Senteom.
Prije početka misnoga slavlja mons. Sente je kazao „Drago mi je da i dalje hodimo svetom Josipu u Velikom tjednu koji ima posebnu snagu liturgije i koji nas na osobit način približava Isus, patniku. Promatrajući Isusa u Getsemanskom vrtu, što ćemo posebno na Veliki Četvrtak razmišljati, mnogi teolozi tumače da je Isus kao čovjek mogao izreći onu riječ – ne moja nego Tvoja volja neka se vrši, Svemogući Oče – upravo zato što je to naučio od svog djevičanskog oca Josipa, koji je vazda ispunjavao Božju volju. Stoga, u vremenu Velikog tjedna na osobit način zazivamo svetoga Josipa, da nam pomogne razumjeti svo otajstvo Muke Spasitelja Isusa Krista, ali i zajedno se radovati Njegovom Uskrsnuću.“
Misno slavlje, pa tako i samu propovijed predvodio je don Ćirak, koji je između ostaloga kazao: „Isus nas oslobađa svojom mukom, trpljenjem, križem. Pogledajmo malo u naše ljudske muke i križeve. Jedna od takvih muka, ujedno i najveća, koja se u današnjem evanđelju spominje je izdaja. Jedan od dvanaestorice izdaje. Ne izdaje neprijatelj, stranac, nego izdaje prijatelj, onaj koji s tobom blaguje, tvoja vlastita krv. Vjerujem kako je to najveći križ i muka koju vjernik može doživjeti i učiniti.“
Don Ćirak, podijelio je s okupljenim vjernicima svoja razmišljanja o svetom Josipu: „Čovjeku je teško biti glava obitelji. Svetog Josipa upravo poznajemo takvoga, kao primjer kako treba stati na čelo svoje obitelji i preuzeti odgovornost za nju. Teško je tako što činiti, to je svojevrstan križ. Braćo i sestre, ne treba pod križevima malaksati, treba ih uzeti i pred Boga staviti. Svoje muke treba Bogu s povjerenjem iznositi. Volio bih sa vama podijeliti još nešto, uvidio sam kako nam je teško nositi vlastito prezime, ime svoje obitelji. Teško nam je nositi breme imena vlastitoga mjesta, vlastitoga naroda. Kako govoriti o sebi, ako u isto vrijeme ne govorimo o svome sumještaninu. Mi svetoga Josipa gledamo kao čovjeka koji je s ponosom nosio generacije i generacije.“
Na kraju misnog slavlja umjesto uobičajenog svjedočenja vjere don Krešo Ćirak, predstavio je Krunicu sa svetim Josipom opisanu u knjižici koje je svojevrsno svjedočanstvo vjere i povjerenja svetom Josipu don Kreše.
„Krunica i knjižica su nastale kao plodovi nedavno objavljena – Posveta svetom Josipu autora o. Donalda H. Callowaya. U knjizi autor piše o štovanju svetoga Josipa u cijelom svijetu. Mene je oduševila dva dijela u kojima se spominju Hrvati. Knjiga me je ponukala da dodatno istražim povijest štovanja svetoga Josipa u našem narodu, plod toga rada i promišljanja je ova krunica. „
Ćirak je objasnio izgled krunice: „Na početku krunice se nalazi krbavski križ, koji su nosili krbavski biskupi. Taj križ datira iz 13. stoljeća, to je križ stradanja, muke, ali i nade našega naroda.“
Nadalje don Krešo Ćirak ukratko je protumačio početak hrvatske pobožnosti prema svetom Josipu. „Štovanje svetoga Josipa u našem narodu započelo je stradanjem dvojice hrvatskih velikaša Zrinskog i Frankopana. Možemo reći kako je tada sa njihovom smrću bila obezglavljena naša Hrvatska i naš narod. Prijetila je opasnost da naš narod nestane sa pozornice ljudske povijesti. Jedna žena imenom Helena Patačić, zavjetovala se svetom Josipu, glavaru Svete Obitelji da zaštiti hrvatski narod, kao što je štitio Mariju i Isusa. Na njenu je inicijativu biskup Martin Borković, kao saborski zastupnik predložio, a Hrvatski sabor jednoglasno izabrao svetog Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. Druga slika krunice je slika dvojice biskupa, Josip Stadler i Petar Čule, dvojice biskupa koji su na razini hrvatske i svijeta širili štovanje svetog Josipa. Mostarski biskup Petar Čule interventom na Drugom vatikanskom saboru, a vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler pokrenuo je Glasnik sv. Josipa koji izlazi i danas. U središtu se nalazi slika Nacionalno svetište svetoga Josipa u Karlovcu. Smatramo kako je ovo kruna pobožnosti svetom Josipu u hrvatskome narodu. Bez ovoga mjesta govoriti o svetom Josipu je besmisleno. Dolazak u Karlovac je i sjećanje na blagopokojnog kardinala Franju Kuharića i na njegovog predšasnika, bl. Alojzija Stepinca za kojega smatram da je ‘Josip 21. stoljeća’ hrvatskog naroda, po svojim plodovima služenja i živoj svijesti naroda o njemu. Što je Josip bio u povijesti spasenja za Svetu Obitelj, slično je bl. Alojzije bio kad je u pitanju sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda“, naglasio je.
Na medaljicama krunice nalazi se i samostan bosonogih karmeličanki sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici koji je prema riječima Ćirka duhovna oaza hrvatskog naroda. „Spominjem i svetište na riječkom Trsatu, naš hrvatski Nazaret, gdje je bila smještena Nazaretska kućica. U krunici spominjemo i Obrovac kao najstariju župu posvećenu sv. Josipu u hrvatskom narodu“, nadodao je don Krešo Ćirak. Krunicu sa svetim Josipom izdaje Benedikta.
