U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«
Riječ Gospodnja.
Možda malo čudno zvuče riječi apostola: Umnoži nam vjeru! Apostoli su bili svjedoci Isusovih brojnih čudesa i primijetili su da je Isus često nakon uslišanja znao reći: Idi tvoja te vjera spasila! Isus je činio čuda gdje je bilo vjere, povjerenje u njega, a znao je i upitati: A vjeruješ li ti da ja to mogu učiniti? Tek kad bi u duši osjetio vjeru činio je čuda. Tamo gdje nije bilo vjere nije bilo ni čudesa! Sjetimo se samo kad je došao u svoje rodno mjesto i kad su počeli pitati: Od kuda ovome te čudne sile… Na ta pitanja i sumnje nije mogao učiniti čuda i čudio se njihovoj nevjeri. Sve su to primjećivali apostoli i znali su da i oni mogu činiti čuda u Isusovo ime, ali jedino ako imaju vjere. Isus je i apostolima dokazivao važnost vjere. Sjetimo se samo sv. Petra kada je hodao po vodi! Kad je Petar vidio Isusa da po vodi hoda molio ga je da i on to može. Isus mu govori: Dođi! Ipak je Petar razumna, odrasla osoba. Pogledao je u vodu vidio je da je duboka, pogledao je oko sebe i primijetio vjetar, više nije gledao u Isusa već u stvari oko njega i počeo je tonuti, ali je i zavapio: Spasi me! Dok je imao vjere, dok je gledao u Isusa hodao je po vodi, a kad je posumnjao, počeo je tonuti. Apostoli su dakle znali za moć vjere u Isusa i u nebeskoga Oca. Njihova molba: »Umnoži nam vjeru!« govori još jednu važnu stvar. Vjera može rasti, razvijati se, donositi plodove, ali i nestati! Može biti mala, hladna, mlaka, kojekakva! Po čemu vjera raste? Vjera je Božji dar, nezasluženi Božji dar i ona raste u nama jedino ako se približimo „ početniku i dovršitelju vjere naše“ kako veli sv. Pavao. Bog nam daruje klicu vjere, ali ju trebamo zalijevati svojim molitvama, primanjem vjerske pouke, čitanjem sv. Pisma, primanjem sakramenata, djelovanjem u Crkvi i življenjem Božjeg zakona ljubavi. Ukoliko toga nema, ukoliko nema vjerske prakse, traženja Božje blizine ta se krhka biljka, naša vjera brzo suši i vene! Koliko su ljudi koji su prestali moliti i živjeti po vjeri polako izgubili vjeru! Bog ima neizmjerno povjerenje u čovjeka. Pokazao nam je kako živjeti na zemlji da bi nas doveo u svoje kraljevstvo pripravljeno za nas od postanka svijeta, ali za sve je to potrebna čvrsta, živa i ustrajna vjera i zato i mi molimo: Gospodine umnoži nam vjeru!
