Svećenici Karlovačkog deknata, predvođeni svojim novim dekanom mons. Antunom Senteom održali su svoj redoviti mjesečni dekanatski susret u utorak 1. listopada 2024. godine u Prostorima Nacionalnog svetište svetog Josipa u Karlovcu. Susretu su nazočili i svećenici Jastrebarskog dekanata predvođeni dekanom preč. Ivanom Vučkom, Ozaljskog dekanata predvođeni dekanom preč. Željkom Bakšićem i svećenici Dugoreškog dekanata.
Susret je započeo izlaganjem izv. prof. dr. sc. Nedjeljke s. Valerije Kovač, s Katedre dogmatske teologije KBF-a i članice Znanstvenoga odbora Međunarodnoga opservatorija za ukazanja i mistične pojave pri Papinskoj međunarodnoj marijanskoj akademiji na temu “Mogućnost, smisao i razlučivanje (pretpostavljenih) nadnaravnih fenomena s posebnim osvrtom na Međugorje”.
Profesorica Kovača tom je prigodom svećenicima Karlovačkog – Goričkog arhiđakonata prezentirala stav Crkve kroz povijest o nadnaravnim pojavama u Crkvi, s posebnim osvrtom na navodna ukazanja u Međugorju. Tijekom povijesti Crkve uvijek je bilo privatnih objava. Neke su od Crkve priznate kao nadnaravne, a neke nisu, i važno je uvijek iznova posvijestiti da su to privatne objave koje ne pripadaju pologu vjere, odnosno nisu obvezatne za vjerovanje, kazala je prof. Kovač te svećenicima opisala povijesni tijek rada biskupijski i teoloških komisija vezanih za događanja u Međugorju.
Sestra Valerija tom je prigodom pojasnila značnje Note o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje “Kraljica mira” Dikasterija za nauk vjere objavljenoj u četvrtak, 19. rujna 2024. Obrazlažući “Nihli opstat” za Međugorje Dikasterij se strogo držao novih normi koje je isti Dikasterij objavio u svibnju ove godine, a koje su zamijenile one stare norme u smislu kriterija kako vrednovati navodne nadnaravne fenomene koji se pojavljuju diljem svijeta u Crkvi i na vjerskom području. Postoje zapravo samo dva kriterija: izjava o nadnaravnosti ili izjava o ne-nadnaravnosti nekog fenomena. Novost jest i u tome da se odmakne fokus od same nadnaravnosti nekog fenomena ili navodnog fenomena i događaja. Naglasaka je stavljen na ono što zapravo i jest svrha takvih događaja a to je pastoralna i duhovna korist. U tome smislu, najviša moguća ocjena o navedenim događanjima prema novim normama je nihil obstat. To u biti znači „ništa ne priječi“, a što znači da nisu nađeni nikakvi riskantni ili zbunjujući elementi u tome fenomenu u smislu morala, nauka i drugih stvari koje bi mogli zavesti vjernike. Prema tome dozvoljava se, odnosno ništa ne priječi, da se vjernici duhovno koriste tim fenomenom, te da se može promovirati određena pobožnost, odvijati određeni pastoralni rad i organizirati hodočašća.
Upravo taj nihil obstat primijenjen je na fenomen Međugorja. To znači, prije svega, da je sâm dijecezanski biskup, u suglasju s Dikasterijom za nauk vjere, odnosno sa Svetom Stolicom, dao najvišu ocjenu nihil obstat, dakle, da ništa ne priječi, da vjernici mogu fenomen Međugorja pozitivno koristiti za svoju duhovnu izgradnju i svoj život i da se zapravo odobrava javno štovanje posebice na tome mjestu, da se može širiti pobožnost Marije kao Kraljice mira, da se mogu organizirati hodočašća i da se može ostvarivati pastoralni rad.
Pritom ne smijemo zaboraviti činjenicu da dani nihil obstat, Dikasterija za nauk vjere odnosno Nota o Međugorju ne govori o nadnaravnosti Međugorskog fenomena, kao ni o moralnom životu vidioca, niti o nadnaravnom podrijetlu samih međugorskih poruka. I na kraju, ova nota ne obvezuje vjernika na vjerovanja događaja nadnaravnog u Međugorju, već ostavlja vjernicima da na osobnoj prosudbi prihvate fenomene iz Međugorja kao nešto što im je na korist ili nije za osobni život u vjeri. Prije svega ističu se pozitivni, duhovni i pastoralni plodovi vezano za, kako se kaže u noti, „zdravo prakticiranje života vjere“ i to sukladno tradiciji Crkve. Zatim su uočljivi plodovi poput puno obraćenja, puno ispovjedi, puno pričesti, puno duhovnih zvanja, međusobne obnove bračnih života obitelji, puno karitativnih djela, nastanak mnogih zajednica i grupe i tako dalje.
S obzirom na sve pozitivne plodove koji već dugo traju i koji u kontinuitetu dolaze, a prije svega poziv na mir Crkva je prepoznala snažniju karakteristiku Marije kao Majke Božje – „Kraljica mira“ koja poziva na mir, koji nije samo odsutnost rata, nego i jedna punina života i spasenja, što je bilo vrlo važno u ondašnjem kontekstu Bosne i Hercegovine, a važno je i danas s obzirom na rat u Ukrajini i na Bliskom Istoku i na drugim žarištima.
Što se tiče sadržaja Međugorskih poruka objašnjavajući značenje Note, prefekt Dikasterija kardinal Víctor Manuel Fernández, istaknuo je neke upitne sadržaje nekih poruka kad, na primjer, Gospa kaže: „moj put, moje spasenje“, kao da bi se ona stavljala na mjesto Isusa Krista. Poruke treba čitati u cjelini. Postoji manji broj poruka koje su upitne ili za koje treba biti oprezan i da su iz teološkog aspekta netočne ili neprecizne, no one proizlaze iz subjektivnog iskustva. Pritom valja imati na umu da su neke poruke teološki upitne i kod nekih svetaca poput svetog Ivana od Križa, svete Terezije Avilske, Male Terezije. Iz toga proizlazi da sve poruke treba čitati u cjelini i da one imaju svoje važne pozive: poziv na mir, poziv na prvenstvo Boga, poziv na obraćanje, poziv na molitvu, upozoravanje na grijeh i na zlo u ovome svijetu, u porukama ipak prevladava ta pozitivna dimenzija, kazala je s. Valerija citirajući kardinala Fernandeza.
Nakon izlaganja s. Valerije Kovač slijedila je rasprava u kojoj su svećenici postavljali pitanja te iznosili neka svoja iskustava s neuobičajenim pojavama u pastoralnom radu.
Svećenici Karlovačkog dekanata, izradivši zajednički dekanatski pastoralni plan za predstojeće vrijeme završili su susret točno u podne izmolivši anđeosko pozdravljenje u novoobnovljenoj sakristiji Nacionalnog svetišta svetog Josipa.
