Protojerej stavrofor Željko Pajić, grkokatolički župnik župe Uzvišenja svetog Križa u Karlovcu predvodio je misno slavlje na trinaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu u srijedu 10. travnja 2019. godine. Uz njega koncelebrirali su mons. Zlatko Koren, župnik u svetom Blažu u Zagrebu, o. Marinko Škrtić, provincijal pavlina u Hrvatskoj, vlč. Nikola Sanjković, župnik u Mahičnu i mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta. Misno su slavlje svojim pjevanjem animirali članovi klape "Bistrica" iz Marije Bistrice.
U prigodnoj homiliji protojerej Pajić je između ostalog kazao kako se nalazimo pred Velikim tjednom, u danu u kojem je u ovom svetištu velika korizmena ispovijed, a to je trenutak kada trebamo preispitati svoj vjernički, kršćanski život, pokajati se za grijehe i tražiti od Boga oprost, jer Bog je milosrdan. Ponajprije moramo biti svjesni kako je naš život sastavljen od radosnih trenutaka pobjede i bolnih trenutaka poraza, od svijetla i tame, te da se u njemu miješaju ljubav i mržnja, radost i žalost, sreća i nesreća kazao je propovjednik, te pozvao okupljene da znaju prihvatiti život onakvim kakav on uistinu jest, to je velika mudrost života. Istina je da se nikada ne smijemo miriti sa stanjem u kojem se nalazimo, ne smijemo kapitulirati. Ako vidimo pogreške, neke svoje slabe strane, nastojmo se mijenjati, ne smijemo se miriti sa stanjem u kojem se nalazimo. Potrebno je znati sačuvati svoj mir, biti strpljiv i dati se voditi od Onoga koji je Gospodar povijesti i života. Upravo je to uradio sveti Josip, dao se je voditi od Onoga koji je Gospodar povijesti i života! Sveti je Josip imao svojih briga i poteškoća. I on je zasigurno čuo što su govorili o Mariji, o njemu, ponaosob, o Isusu Kristu. Pa, i u današnjem Evanđelju koje smo slušali Židovi predbacuju Isusu kako se oni ne rodiše iz preljuba. Naime poznato je da je sveti Josip djevičanski Isusov otac. Ako su židovi Isusu u lice kazali tu činjenicu, tumačeći ju na svoj način, možemo zamisliti što su sve govorili iza Josipovih i Marijinih leđa? Zasigurno je to sve mučilo svetog Josipa. No sveti se Josip dao voditi od Gospodina i sve je prebrodio kazao je stavrofor Željko.
Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočila dr. sc. Vlasta Hubicki, predsjednica županijske skupštine Krapinsko zagorske županije. Na pitanje rektora Sente kako je to živjeti u sjeni Marijanskog svetište gospođa Hubicki je kazala kako je živjeti u Mariji Bistrici uvijek bilo časno, susretalo se puno ljudi što smatram privilegijem, no privilegijem smatram i baviti se obrtom koji ti omogućava da si stalo na trgu, u žiži događanja, srećeš jako puno ljudi, obogatiš sebe, možda i nekoga drugoga obogatiš. Ali ima još jedna stvar, a ta je, kad promatrate te silne vjernike, ili samo namjernike, koji dolaze k Majci Božjoj Bistričkoj, oni u nama Bistričancima ponekad bude grižnju savjesti. Naime mi imamo sreću živjeti u Bistrici, a jesmo li to zavrijedili? Pa, znate što, ja se ovako stara još uvijek trudim da to zavrijedim. Nadalje gospođa Vlasta je kazala kako joj je Majka Božja Bistrička jako bliska još od rane mladosti. Naime prvu sam pričest primila u prvom, a krizmu u trećem razredu osnovne škole, odgajana od svoje mame i bake a sve to pod zaštitom bistričke Gospe. Stoga čast svim onim ostalim Majkama Božjim, ali za mene je moja Marija Majka Bistrička, te nastavila: Da li sam kroz cijeli život imala stranputica u razmišljanjima? Da. Imala sam stranputica, ne stranputica, nego moguće nedostatak povjerenja i u samu sebe što je uzrokovao i nedostatak nepovjerenja u pomoć Majke Božje, Boga, ali kad sam pribrala svoju glavu mi smo se brzo sve dogovorili. Da li smo mi Bistričanci baš jako dobri vjernici? Znate mi smo u prosjeku vjernika hrvatskog naroda.
Na pitanje o svetom Josipu kao važnoj osobi u duši Hrvatskog naroda, gospođa Vlasta je kazala kako je sveti Josip zaštitnik hrvatskog naroda. Da li se taj hrvatski narod u svim svojim putovima jednako obraćao svetom Josipu, mislim da nije. Međutim, sveti Josip uz Mariju i uz Isusa Krista je vrlo strpljiv. Dakle, ima nade za hrvatski narod. Ima svakako. Hrvatski se sabor još davne 1687. godine zavjetovao svetom Josipu da čuva i pazi Hrvatsku. Mislim da je on čuvao cijelo vrijeme i pazio Hrvatsku i da je ponekad trebao čuvati i paziti Hrvatsku i od nas Hrvata. Mislim da je i to isto vrlo uspješno radio i radujem se evo da je svetište svetog Josipa u mons. Senteu dobilo jednog dobrog, dobrog oca svetišta, dobrog rektora, s puno prizvuka koji su danas jako važni. Važno je da se riječ pronosi, važno je da se u svetište privuče što više ljudi, što mons. Sente čini kroz mnoge medijske alate, zaključila je gospođa Vlasta.
{eventgallery event='2019-04-10-SrijedaPajic'attr=images mode=tiles max_images=120 thumb_width=200 offset=0}
