U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.
Zanimljiv je početak današnjeg evanđelja: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Zar se oko Učitelja ne bi trebali okupljati dobri ljudi? Ako netko pazi na svoj ugled pripazit će i u kojem se društvu kreće! Isus na to ne pazi. On je jasno rekao da nije došao zbog pravednika i svetaca već zbog grešnika i u današnjem evanđelju objašnjava Božju taktiku prema ljudima. U priči Isus donosi dvije vrste ljudi. Prva vrsta su kao stariji sin iz Evanđelja koji, kako sam veli, nikada nije prekršio volju očevu. To su ljudi koji se svim silama trude živjeti Božje zakone i više-manje uspijevaju. Druga vrst ljudi koji sigurno ima više su opisani u mlađem bratu. On želi imati svoj život bez obveza, svoju slobodu i odlazi živjeti po svome. Sloboda je vrlo zahtjevna i često skupa te traži odgovornost. Mlađi sin živeći od danas do sutra nije odgovoran, živi koncentriran samo na svoje užitke i događa mu se ono što se svakome čovjeku koji tako živi – krah. Ali tog trenutka događa se i obrat u duši mladića; Došavši k sebi, reče:.., a ja ovdje umirem od gladi I vraća se milosrdnom Ocu koji ne viče ne prigovara već prašta, raduje se i ponovno prima. To je Božja logika s čovjekom koji dođe k sebi i vrati se nebeskom Ocu. Stariji se brat buni, ne razumije da se treba veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se. Budimo i mi poput oca, a ne starijega brata.
