U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«
Riječ Gospodnja.
Mnogi se propituju zašto nevini moraju patiti? Osobito to boli kada pati dijete koje nije nikome ništa skrivilo. Čovjek zastaje pred tom tajnom. Tu temu otvara i Isus kad ga izvještavaju da je Pilat učinio svetogrđe s Galilejcima. Kad bi bilo Boga on ne bi dopustio patnju nevinih!, tako često čujemo u svojem okruženju.
Ponajprije Isus ne dozvoljava da se nečija nesreća tumači kao kazna za grijeh. Ali upozorava svoje slušatelje, a to smo valjda i mi, da ako se ne obratimo slično ćemo propasti.
U čemu je tajna?
Bog nas je stvorio iz ljubavi, jednostavno htio nas je. Božja ljubav prema nama očituje se i našoj slobodnoj volji koju nam je darovao. U toj slobodnoj volji čovjek može hvaliti Gospodina i činiti divna djela. Dobar primjer jest sveta Majka Tereza, čiji smo kip baš ovih dana postavili i blagoslovio.
No, neki ljudi svoju slobodnu volju koriste u krive svrhe. Tu je najlakše primijetiti kod različitih ratnih zločinaca, koji koriste svoju moć za neke vlastite apetite, a na zlo i bol nevinih ljudi.
Kada bi Bog jednima ili drugima uskratio slobodnu volju pogazio bi svoju riječ. Bog ne može protiv sebe, ne može protiv svojih odluka i njegove odluke nisu pogrešne, ne mogu to biti jer je nepogrješiv. Drugo je pitanja što, u svojoj slobodnoj volji, čovjek zloupotrijebi Božju dobrotu. Kada bismo tu stali, s pravom bismo mogli ustvrditi da naš Bog nije do kraja domislio svoje djelo stvaranja čovjeka. No, nije tako. Bog nije pogriješio.
Rješenje je moguće razumjeti jedino u svjetlu vječnog života. Patnja i trpljenje, pa bila to i nevinog čovjeka, kada se stavlja u Božje ruke postaje blagoslovi za moje osobno posvećenje i posvećenje mojih bližnjih za koje trpljenje i patnju prikazujem. To isto je učinio Bog. On je čista nevinost, ali kao nevi čovjek osuđen je na smrt, radi ljudskih apetita.
Veličina Boga jest upravo u tome da i onom patniku i onome koji patnju nanosi daje novu šansu.
Sveti je Stjepan svojim mučeništvom zaradio nebo, a njegov egzekutor Savao posta je Pavao, Kristov apostol. Mučeništvo svetog Stjepan sigurno je ugrađeno u Savlovo obraćenje. Blaženi Miroslav Bulešić je svojem ubojici vikao: Moja osveta je oprost. Postoje svjedoci koji tvrda da se Bulešićev ubojica ispovjedio. Zanimljivo kako se Bog služi i našim krivim odlukama da ponudi čovjeku spasenje.
Jedino je tako moguće razumjeti patnje nevinih. A svaki od nas nosi i određenu krivnju. Svaki od nas, nadalje nosi i određeno trpljenje. Iskoristimo to naše trpljenje za blagoslov našeg života i života naših bližnjih. Jer naš je Bog onaj koji jest, odnosno vječan.
