U ono vrijeme:
Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Riječ Gospodnja.
Što nam to Isus poručuje? Istina, evanđelisti nisu zabilježili ni jedan događaj u kojem Isus nekog siromaha rješava siromaštva. Jedino ako tu ubrojimo one hrome, slijepe ili druge bolesne kojima je podario zdravlje pa više nisu trebali prostiti, ali to ne znači da su odmah našli posao i prestali biti siromašni. Neke gladne jest nahranio. No, to se dogodilo tek nekoliko puta i to nakon što su ga više dana slušali i išli za njim. Među njima je sigurno bilo i onih koji nisu oskudijevali, jedino su dulje vrijeme bili u prostoru gdje nema hrane. Uplakane jest tješio, Martu i Mariju kada im je uskrisio brata Lazara, pritom i sebe samoga koji je plakao nad smrću prijatelja, kao i Jaira kome je u život vratio kćer i onu udovicu uskrisivši joj sina jedinca. Bojala se i zasigurno plakala grešnica pronađena u djelu bluda kojoj je zbog toga prijetila smrtan kazana kamenovanjem. Svima njima je svojim činom obrisao suze. No, je li to učinio svojoj vlastitoj majci na križnom put ili pak Veroniki koja mu otire lice? Tog trenutka svakako ne, no na uskrsno jutro jest, a na osobit način Mariji Magdaleni, učenicima i svima prijateljima koji povjerovaše da je živ među njima.
Koja je onda poruka gore zapisanih Isusovih riječi? Do istinske radosti se ne dolazi lako, već preko križa. Zašto je patnja neizbježna, na to nam Bog ne daje odgovor, ali dâ prihvaćajući najveću patnju u kojoj potpuno nevin čovjek biva osuđen i na tako mučenički, pa i mučki, način ubijen, Isus Krist patnju pretvara u sredstvo spasenja i radosti. Osobito je to vidljivo na uskrsno jutro. To je i nama putokaz: patnja je sastavni dio ljudskog života, ali i sredstvo našeg spasenja, ako je stavljamo u "Božje ruke", odnosno prikazujemo Bogu.
Stoga ne trebamo padati u malodušja – depresiju, ako trenutno nosimo križ ili zbog nečega trpimo jer upravo po križu i trpljenju postajemo slični našem Gospodinu i dobivamo ulaznicu u istinsku radost, za razliku od ugode koja uglavnom traži novu ugodu.
