Donosimo vam priču o prijateljstvu koje štiti čovjeka kao osobu na duhovnoj, psihičkoj i fizičkoj razini. Pročitajte kako su jedna bolnica i njezini djelatnici obilježili živote mladih ljudi koji žele postati svećenicima Kristovim i kako im ti isti mladi ljudi uzvraćaju uz pomoć i duhovno vodstvo odgajatelja.
Blagoslov Dječje bolnice Srebrnjak koji je predvodio rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković u pratnji sjemenišnog duhovnika, vlč. Petra Mlakara i prefekta, vlč. Gorana Bužaka, završio je u četvrtak, 17. siječnja.
Na upit kako je došlo do suradnje, rekao je: “Moj prečasnik na ovoj službi velečasni Domagoj Matošević član je etičkog povjerenstva Dječje bolnice Srebrnjak gdje ima “duhovne kave” koje pohode mnogi doktori. Kad mi je dodijeljena služba rektora 2016. godine, vlč. Matošević me upoznao s doktorima bolnice Srebrnjak, što se odmah pokazalo dobrim jer smo te godine imali 56 sjemeništaraca od kojih su mnogi bili boležljivi”.
Istaknuo je kako su ga ta generacija djece i zdravstvene problemi, motivirali da pronađe bolnicu u kojoj bi sjemeništarci dobili cjelovitu skrb, a odgojitelji odgovore na mnoga pitanja vezana uz kvalitetan odgoj dječaka.
“Nakon razgovora s liječnicima Dječje bolnice Srebrnjak primijetio sam otvorenost mogućnosti da bolnica Srebrnjak preuzme brigu o dječacima. Slijedio je razgovor s ravnateljem bolnice dr. Borom Nogalom i zamjenicom ravnatelja dr. Mirjanom Turkalj koji je vodio k sporazumu o suradnji koji je 7. lipnja 2017. potvrdio Nadbiskupijski duhovni stol”, rekao je rektor Pavlaković.
Rektor je, govoreći o sporazumu, naglasio da se Dječja bolnica Srebrnjak obvezala pomoći odgajateljima u svemu što je kod djece ključno za kvalitetan razvoj: njihov oporavak, rješavanje neuroloških i psihofizičkih problema, edukacija u području zdrave prehrane, kontrola tjelesne težine, edukacija o štetnosti droge, alkohola i interneta.
“Kako je potpisivanje ugovora proces koji traje, već 2016. godine doktori dolaze u sjemenište i educiraju dečke o ovisnostima, a mi smo krenuli duhovno pomagati bolnicu. Sporazum je došao kao ¨šlag na tortu¨ svega onog što smo do tog trenutka radili”, naglasio je rektor Pavlaković.
Progovorio je i o drugoj strani sporazuma, obvezi sjemeništa preko svećenika koji djeluju unutar istoga. “Mi smo se kao sjemenište obvezali da ćemo duhovno skrbiti o liječnicima, medicinskom osoblju i djeci. Svake godine imamo dogovorene dvije duhovne obnove, blagoslov bolnice o završetku božićnih blagdana i po potrebi dolazimo kad djeca imaju određene probleme na duhovnoj razini”, rekao je rektor.
Bogu je zahvalan što imaju mogućnost dotaknuti ljude i pomoći djeci kad to medicinsko osoblje i doktori više ne mogu. Kao primjer je istaknuo slučaj jedne petnaestogodišnjakinje koja je imala problem respiratornog sustava:
“Uočilo se da su problemi respiratornog sustava posljedica abortusa koji je djevojčica učinila na nagovor svoje majke. Ona jednostavno nije mogla u toj bolnici gledati drugu djecu ili čuti njihov plač. Sve što su liječnici pokušali nije urodilo plodom te sam na poziv dr. Turkalj došao i razgovarao s djetetom. Nakon tri sata razgovora i ispovjedi pomak je bio vidljiv”, prisjetio se rektor Pavlaković.
Posebnost Dječje bolnice Srebrnjak, duhovnici Međubiskupijskog sjemeništa primjećuju u obiteljskom karakteru koji je najbolje uočljiv na božićnom domjenku koji je obogaćen duhovnom obnovom, druženjem i pjevanjem božićnih pjesama.
Prednost sporazuma između Dječje bolnice Srebrnjak i Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu rektor Pavlaković vidi i u mogućnosti karitativnog djelovanja. “Sjemeništarci su prvotno korisnici te bolnice, ali kada se pripremaju duhovne obnove, blagoslivlja prostor ili duhovno pomaže korisnike i djelatnike bolnice, sjemeništarci daju svoj doprinos jer znaju što znači biti bolestan i kako je to kad ti netko dođe u posjetu, donese slatkiše te uputi toplu riječ”, napomenuo je.
“Kad dolazimo, uzmemo veliku količinu slatkiša i prođemo sve odjele od potkrovlja do podruma, uključujući porte, čekaonice, vešeraj… Roditelji pozitivno odgovaraju na naše djelovanje. U početku susreta je uvijek prisutna nota zadrške s njihove strane, no kada vide da djeci dajemo slatkiše, njima uputimo lijepu riječ ili zajedno se pomolimo, to ih uvijek odobrovolji”, istaknuo je rektor Pavlaković.
“Zamislite dijete koje je bolesno, umorno, u suzama leži mami na prsima, a mi u njegov život i život djetetovih roditelja unosimo radost. Roditelju je lakše u toj čekaonici, djetetu bude zanimljivo, a bolnica više nije bauk, već mjesto radosnog dolaska, molitve i prilike da se vidi stričeka sa štolom”, naglasio je rektor Pavlaković.
Progovorio je o radu koji on i duhovnici prolaze na području Dječje bolnice Srebrnjak, kao evangelizacijskom putu koji im omogućuje da mogu i na takvim mjestima navijestiti Boga, da mole za zdravlje djece i za mir u obiteljskom domu, da odgovaraju na pitanja roditelja i ispovijedaju.
“Ta bolnica ima mnogo vjernika liječnika koji pomažu obiteljsku atmosferu po kojoj je bolnica poznata kao i kršćansko bilo koje kuca za svako dijete koje dođe tamo”, rekao je.
Rektor Pavlaković se osvrnuo na osoban razlog zašto ga raduje sporazum koji od 7. lipnja 2017. godine njeguju Dječja bolnica Srebrnjak i Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu:
“Budući da kao svećenik nisam trenutno u aktivnom pastoralu, ovakve pastoralne aktivnosti me vraćaju u vrijeme moje kapelanske i župničke službe kada sam često boravio u bolnicama i staračkim domovima. Bio sam prisutan kod ljudi koji su bolesni kako bi ih evangelizirao i donio Krista ozdravitelja, jer poslanje svećenika je da svjedoči svojim životom da nije samo lijepo družiti se s mladima i zdravima, već da je svećenik onaj koji ima empatiju i za one koji su bolesni i u potrebi. Onima kojima dolazim svakako je znak da se Crkva ne zatvara u sakristije i da je poslana svima.
“Mi to na poseban način želimo graditi u našem sjemeništu, da sjemenište otvaramo, svjedočimo poziv koji je upućen mladim ljudima, bolesnima i zdravima”, poručio je rektor Pavlaković.
