U prigodnoj homiliji vlč. Kućan je između ostalog kazao kako svece slavimo kao zagovornike i posrednike milosti koje su nama ljudima potrebne. Neki su bili mučenici, neki propovjednici, neki svjedoci vjere. Među njima je i sveti Josip koji je prihvatio zadaću koju mu je Bog dao. Nisu zapisane Josipove riječ, koje je izgovorio, no Bog je govorio Josipu i taj govor sveti Josip prihvaćao s radošću. Poznata je ona zgoda o jednom austrijskom svećeniku koji je imao bilježnicu u koju je zapisivao pastoralne potrebe. Na jednoj strani su bile zapisane pastoralne potrebe, a na drugoj datum ispunjenja po zagovoru svetog Josipa. Na kraju sve zapisane potrebe imali su i datum ostvarenja po zagovoru svetog Josipa. Možemo kazati da je na sličan način sagrađena i ova crkva, a po ustrajnoj molitvi svetom Josipu negdašnjeg župnika mons. Radanovića.
Ovo misno slavlje animiraju mladih iz Sesvetskog kraja gdje sam i ja započeo svoje svećeničko služenje od 1975. i vršio ga kao kapelan do 1982. godine. Sjećam se da mi je jednom tadašnji sesvetski župnik dao upute da se raspitam o zemljištu za novu župnu crkvu. Sjećam se da sam jednom došao u kuću gospodina Kozarića koji je radio u ondašnjoj miliciji. Oni mi je tada kazao da se ne trebam brinuti, jer već je određeno mjesto gdje će biti buduća crkva, župni dvor i dječji vrtić. Eto danas to sve postoji i crkva i župni dvor i dječji vrtić, danas je to župa svetog Antuna Sesvetska Sela. Očito je da je ovdje Bog uslišao molitve ondašnjih vjernika.
Stoga sve pozivam da uzmete svetog Josipa za zagovornika svoje obitelji kako bi se članovi naših obitelji, poput članova Svete Obitelji međusobno voljeli. Preporučimo sebe i svoje za svetu smrt. Danas često čitamo u crnim kronika teške vijesti. Da umjesto toga zla bude više ljubavi. Čitali smo nedavno u vijestima da je jedna majka svoje djetle bacila u kontejner, a druga ubila svoje vlastito dijete. Teške su to stvari. Zato je potrebna molitva da takvih groznih stvari ne bude, da ljubav zavladala među ljudima, među članovima obitelji.
Draga braćo i sestre, dragi mladi ne bojte se kleknuti pred svetoga Josipa. Gotovo u svim crkvama ima ili slika ili kip svetog Josipa pred kojim možete i moliti. Ovo svetište je plod zagovora svetoga Josipa, veliki dar Crkvi u Karlovcu i Crkvi Hrvata. Nije uzalud zaštitnik Hrvatske. Stoga molimo se svetom Josipu, a on neka raskrili ruke nad svima nama i neka nas Božja milost uvijek prati da nadvladamo svako zlo ovoga života zaključio je zlatomisnik Kučan
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente je kazao kako je ovo euharistijsko slavlje zajedništvo mladosti i dugogodišnje iskustva. Naime predvoditelj misnog slavlja zlatomisnik Kučan svoje prve svećeničke korake ostvario je upravu u župi Svih Svetih iz koje se upravljalo i Sesvetskim Selima. Isto tako svoje prve svećeničke korake u Sesvetskim Selima ostvario sam i ja. Možemo kazati da je zlatomisnik Kučan podučavao djedove i bake, a ja roditelje ovih mladih koji tako lijepo pjevaju i sviraju kazao je mons Sente.
Zbor Lilium tvore četrdesetak mladih koji se redovito okupljaju dva puta tjedno na probama. To su mladih od krizmanićke do ženidbene dobi. Zbor nosi naziv Lilium, što na latinskom znači ljiljan, odnos cvijet koji tako često krasi lik svetog Antuna, zaštitnika naše župe. Zbor je osnovan još u prošlom stoljeću 1996. godine na inicijativu tadašnjeg kapelana, sada vašeg monsinjora Antuna Sentea mlađeg, kazao je voditelj Rimac te nastavio kako su Sesvetska Sela velika i mlada župa. U našoj župi ima jako puno mladih obitelji. Nedjeljom se slave četiri mise, i crkva je ispunjena do kraja na svakoj misi. Stoga je razumljivo da među brojnim i aktivnim župljanima postoje i mladi koji žele pjevati. Naša župa je i hodočasničko mjesto koje prima veliki broj štovatelja svetog Antuna. Razumljivo je da članovi našeg zbora vole zajedništvo i druženje, no itekako smo svjesni da onaj tko pjeva dvostruko moli, a naši mladi vole i moliti, kazao je u svom obraćanju voditelj zbora Lilium Ivan Rimac.
Zlatomisnik Dragutin Kučan rođen je 1948. godine u Kutnjaku župa Kuzminec, a za svećenika je zaređen 1974. godine. Zatim je vršio službu kapelan u Sesvetama, te bio župnik u Svetom Križu Začretju i u Krašiću. Zadnje godine svog svećeničko služenja ostvario je u Mariji Bistrici, a sada je u svećeničkom domu “Sveti Josip” u Zagrebu.
Na kraju je kazao kako godine brzo prolaze i čovjek se nađe u nekoj nedoumici da li sam negdje nešto propustio, nisam li trebao učiniti više. Mi bi htjeli još puno toga činiti, ali život čovjeka istroši i ne možemo više već samo ono za što nam je Bog dao snage i iskazao svoju milost. Rado se sjećam jedne zgode iz Krašića. Dok sam jedne subote uoči Stepinčeva dočekivao upravo hodočasnike iz Duge Rese i Karlovca prišao mi je jedan ostarjeli čovjek i vidjevši veliko mnoštvo pješaka koji su upravo ulazili u Krašić pitao me što će to biti danas u Krašiću da tolika masa svijeta pješači od Karlovca do Krašića. Ne znam kojoj je opciji pripadao, ali očito nije mogao razumjeti snagu vjere ni Alojzija Stepinca ni Stepinčevih hodočasnika. A vjera Stepinčevih, Bistrički, Josipovih i inih hodočasnika na različitim životnim i vjerničkim hodočašćima, tokom mog svećeničkog života i sada pod stare dane daje mi veliku snagu i utjehu zaključio je zlatomisnik Kučan.
U znak zahvalnosti mons. Sente zlatomisniku Kučanu i zboru mladih predao je repliku Josipova kipa karlovačkog svetišta, te pozvao vjernike na zlatomisnićko slavlje u Sveti Križ Začretje 14. srpnja ove godine.
