U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Naš se Bog ne zadovoljava prosječnošću. On uvijek nudi više, a i očekuje više.
Nekako sam uvjeren da se ni mi ne zadovoljavamo prosječnošću. Pogledajmo se kad se radi o nekoj našoj potrebi. Kako reagiramo ako nam konobar nije donio što smo naručili, ili ako ljudi u nekim javnim službama nisu ispunili naša očekivanja, ili nas nisu obavijestili o nekim promjenama ili potrebama, itd. A kako se mi ponašamo kad smo u istoj poziciji, ali sada kao pružatelji usluge? Imaju li tražitelji naših usluga razumijevanje za naše probleme, za teškoće u obitelji, na poslu, u osobnom životu itd. Lako se opravdavamo za prosječnost.
Nadalje, zar nismo često ljuti na Boga što nam nije podario više, a s druge strane koliko smo mu spremni darovati svog slobodnog vremena. O onom zauzetom da ni ne govorim.
Mladić, iz Isusove blizine je izvršavao zapovijedi, ali mu je ljubav nepoznata. Ljubav koja je spremana darivati i prihvatiti dar!
