U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
Već nekoliko nedjelja za redomponavlja se na razne načine evanđelje u kojem se Isus poistovjećuje sa kruhom! Ja sam kruh živi pa onda objašnjava da je on hrana koju treba blagovati! Ljudi koji ga samo slušaju, a ne žele razumjeti svakako da takav njegov govor odbacuju! Brojni slušači pitaju: Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo? Isus nastavlja Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko! Slušači ostaju posve zbunjeni! Brojni ljudi kroz povijest kada su slušali te riječi pomišljali su da su kršćani koji se okupljaju na euharistiji i koji blaguju Isusovo tijelo i krv ništa drugo neko ljudožderi! Ali mi kršćani znamo da to nismo! Svi mi znamo da postoje razne vrste hrane! Danas često govorimo o zdravoj i ne zdravoj hrani i o tome se puno toga zna. No ljudima nije dosta hrana za tijelo! Izgrađujemo sebe i preko onoga što duhovno primamo! Koje riječi slušamo, koje životne stavove prihvaćamo! Sve je to duhovna hrana koja nas izgrađuje i ovisno o tome što prihvaćamo pripremamo se za blaženu vječnost ili za beznadnu propast. Isus želi biti naša duhovna hrana. On ima riječi života koje nas vode kroz ovaj, zemaljski život i upućuju prema vječnosti. Druga stvarnost na koju nas upućuje današnje evanđelje je Isusova posljednja večera na kojoj je sam rekao, prelomivši kruh: Ovo je moje tijelo, ovo činite meni na spomen! Samo slušajući Isusove riječi i blagujući kruh koji tijekom mise postaje Isusova tijelo sigurno kročimo prema zajedništvu s njime!
