U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Riječ Gospodnja.
Čovjeku je potreban odmor, bez obzira kakov posao radi. Ako Isus šalje svoje učenike da malo otpočnu, kako onda mi nećemo odmarati?
No, taj odmor dolazi nakon naporan rada, nakon što su Isusa izvijestili što su sve činili. Bili su toliko zaposleni da nisu imali kada ni jesti.
Ovdje u našem svetištu često molimo svetog Josipa da nezaposleni pronađu posao i da svi zaposleni imaju pravednu plaču. U toj se molitvi ne smijemo nikad umoriti. No, moliti za posao i za pravednu plaču pretpostavlja dobru volju i same čine u razvoju darovanih talenata.
Dakle, nakon što su se apostoli umorili Isus ih šalje na odmor. I jedno i drugo treba biti sastavni dio našeg života i rad i odmor od rada.
Ljeto je vrijeme odmora!
