U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Riječ Gospodnja.
Jedno od brojnih svjedočanstva Josipovih štovatelja…
Suprug i ja rado dolazimo na nedjeljne svete Mise, i „Josipove srijede“. … Sad se više ne osjećamo kao „izgubljene ovce“, budući smo našli svog „pastira svetog Josipa“. Dolazeći u ovo svetište sve više smo se približili ovom svecu, zavoljevši ga. Tako smo po njemu zadobili i velike milosti koje želim podijeliti javno.
Roditelji smo trojice punoljetnih sinova. Nakon kalvarije traženja posla za njih, odlučili smo sve naše brige, nas i djecu prepustiti svetom Josipu. Ubrzo je srednji sin dobio posao snova, siguran i dobro plaćen. Stariji je na samu „Josipovu srijedu“, tj. na Stepinčevo počeo raditi u svojoj struci, također posao koji voli i o kojem je pred nekoliko godina mogao samo sanjati. Upravo kad je trebao predati zamolbu za taj posao, dobio je još jednu primamljivu ponudu, tako da je mogao birati.
Poručujem ženama koje se zbog kućnih obaveza, a posebno kuhanja ne mogu uputiti na nedjeljnu svetu misu, da svakako pokušaju ostaviti kuhinju i doći u crkvu. Moj je ručak uvijek ukusniji nakon dolaska iz crkve, a još k tome ga napravim s lakoćom i većom kreativnošću. Ovo može posvjedočiti i moj muž. Znači, vrijeme provedeno u crkvi nikako nije izgubljeno vrijeme, već naprotiv ako je u pravoj molitvi i zahvali, to je blagoslovljeno vrijeme za budućnost tebe i tvoje obitelji. Ljiljana
