U srijedu 11. travnja 2018. godine preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, predvodio je svečano misno slavlje i blagoslov novoizgrađenih bakrenih vrata Nacionalnog svetišta svetog Josipa, monumentalno djelo koje je osmislio mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta, a izradio dubovački slikar i kipar Željko Mareković, u trajni spomen na „Godinu svetog Josipa“, u koncelebraciji s mons. Antunom Senteom, ml., te svećenicima Međubiskupijskog sjemeništa vlč. Petrom Mlakarom, duhovnikom Sjemeništa, odgojiteljima vlč. Goranom Bužakom i vlč. Matom Malekinušićem te svećenicima karlovačke okolice vlč. Dragutinom Goričancem, vlč. Ivicom Tollom, te vlč. Nikolom Sanjkovićem, dok su misno slavlje i liturgiju blagoslova pjevanjem i posluživanjem obogatili sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa iz Zagreba.
Pozdravljajući sve svećenike i sve nazočne vjernike preč. Matija Pavlaković podsjetio je da privlačnost i grandioznost pročelja svjedoče ljepotu Kristove ljubavi i ljepotu spasenja te istaknuo da su vrata dragocjen dio svetoga zdanja, ikona Krista i njegovih raširenih ruku koje okupljaju ljude te ukazao da su ona mjesto spomena onoga „prvog prijelaza“, krštenja, te da nas ta vrata i prag trajno podsjećaju da život nije samo 'prolazan'. Preč. Matija Pavlaković kratko je opisao bakrene reljefe koji su unijeli novi sjaj u 'Nacionalna' i 'Dubovačka' vrata satkanih kroz osam motiva te dao riječ čuvaru Josipovog Svetišta koji je idejni tvorac novoizgrađenih bakrenih vrata koja se sastoje od tri dijela: Nacionalnih i Dubovačkih ('Karlovačkih') vrata te dodatnih ukrasa.
Mons. Antun Sente, ml., najprije je objasnio 'Nacionalna' vrata koja u četiri slike prikazuju važne događaje u povijesti izbora zaštitnika i štovanja svetog Josipa u hrvatskom narodu, a zatim i 'Dubovačka' ('Karlovačka') vrata koja također u četiri slike prikazuju važne događaje nastanka i živost Nacionalnog svetišta. U trećem dijelu vrata svima nazočnima Rektor Svetišta predstavio je dominirajući Kristov križ te dvije rijeke ženskih i muških poznatih i nepoznatih hrvatskih mučenika objedinjene u mandroli. Trećem dijelu novih vrata Nacionalnog svetišta pripadaju i tri natpisa, kazao je mons. Sente. Na glagoljici: “Sveti Josipe, zaštitniče Hrvatske, moli za nas” te natpis hrvatskih sabornika iz 1687. godine kojim izabiru svetog Josipa za zaštitnika hrvatskog kraljevstva kao i dio proglasa biskupa hrvatskog govornog područja iz 1987. godine kojim karlovačku crkvu svetog Josipa uzdižu na čast Nacionalnog svetišta.
Župnik i čuvar Svetišta mons. Sente izrazio je veliku zahvalnost karlovačkom slikaru i kiparu Željku Marekoviću – Mareku koji je prihvatio izradu novih vrata oblikujući bakrene reljefe postavljene na glavna ulazna vrata Nacionalnog Svetišta, nakon čega je sve prisutne pozdravio sam graditelj Mareković izrekavši svoju viziju nastanka ovog velebnog djela i zahvalio mons. Senteu na ideji te ukazanom povjerenju.
Potom je preč. Matija Pavlaković blagoslovio i zajedno s rektorom Svetišta otvorio novoizgrađena vrata te je okupljeno mnoštvo zajedno sa sjemeništarcima i svećenicima u procesionom hodu krenulo prema euharistijskome stolu.
U prigodnoj propovijedi preč. Matija Pavlaković kazao je kako vrata crkve nisu tek jedan dio građevine, već dio liturgijske arhitekture i ikonografije s bogatom simbolikom, te prisjetio sve nazočne na opis vrata koji je prigodom jednog blagoslova vrata dao kardinal Piacenza govoreći o vratima kao o znaku blagoslova, Božje naklonosti i pristupanja čovjeku, a još više prolaženje kroz vrata kao biblijsko iskustvo povratka Bogu, zatim vrata koja predstavljaju odliku da mogu biti metafora 'slatkoga jarma i laganoga bremena'. „Vrata crkve su poput glasnika koji poziva, predstavlja, traži i moli, budi i izaziva osjećaje,“ nastavio je preč. Pavlaković te rekao kako ona predstavljaju ono što se nalazi iza njih, stavljajući često pred posjetitelja posvećenost Kristu i njegovim otajstvima te svetom Josipu koji se ovdje posebno časti. … „Ona traže stav pobožnosti (usklađenost s Božjim pogledom), a time i spremnost na obraćenje (na novi pogled), na sabranost i molitvu.“ Tumačeći evanđeoski odlomak (Iv 3, 16-21) „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina…“, rektor Sjemeništa objasnio je kao goruću jezgru evanđelja.
Završavajući propovijed preč. Matija Pavlaković zahvalio je mons. Antunu za sve što čini za dubovačku župu i Svetište kazavši: „Danas Vam želimo reći veliko 'HVALA' za sve što činite za ovu župu i Svetište koje je, u ovih nekoliko godina, postalo novi brend na duhovnoj karti naše domovine Hrvatske. Hvala i Vašim suradnicima, koji Vaše misli i ideje uprostoruju, pretaču u djela iz kojih osjećamo pravu pobožnost, onu Josipovsku, jer prava pobožnost vodi k radu, k radosnom iznošenju – čak i kad je to teško i kad nemamo razumijevanja od okoline – svakodnevnih obveza u kojima struji Kristov životni sok koji daje život našoj duši.“ Rektor Sjemeništa propovijed je završio znakovitom usporedbom simbolike uskrsne svijeće s novoblagoslovljenim vratima.
Na samom kraju misnog slavlja mons. Sente uručio je keramički komplet „Svete Obitelji“, rad karlovačke umjetnice Lidije Maček Stanić preč. Pavlakoviću koji je zauzvrat uručio osobni novčani dar Rektoru Svetišta za izradu oltarne pale u mozaiku po predlošku akademskog slikara iz Splita Josipa Botterija Dinija.
Sama svečanost završila je u zajedništvu obiteljskoga stola u prostorima pastoralnog centra Svetišta.
Homilija preč. Matije Pavlakovića, rektora Međubiskupijskog sjemeništa:
{eventgallery event=’2018_04_11_Trinaesta_srijeda’attr=images mode=tiles max_images=120 thumb_width=200 offset=0}
