Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Na početku misnog slavlja gospođa Irena Rački, koordinatorica voditelja MVPSJ prinijela je zapisane molitvene nakane koje su tokom proteklih dana slavlja svetkovine svetog Josipa predavali Josipovi hodočasnici. Pjevanje su animirali članovi Kulturno umjetničkih društva grada Karlovca, pjevajući Peranovu misu, ali i pučke korizmene popijevke u organizaciji Snježane Hajster. Vjeru je posvjedočila Snježna Mioš Bublić, članica Kuda “Sv. Antun” Pokupska dolina. Nakon misnog slavlje nekoliko KUD-ova održalo je koncert korizmenih pučkih popijevki.
U prigodnoj je homiliji mons. Sente tumačeći odlomak Evanđelja u kojem je opisana Judina prodaja Isusa za trideset srebrnjaka pitao što se to mora događati u čovjeku da izda Boga? Vjerujem da će se svaki čovjek složiti da je Bog dobro, čak i stari Grci i svi oni koji su vjerovali u više bogova imali su svojevrsno poštovanje prema bogovima, vjerovali su da su bogovi iznad ljudi i zato su se s poštovanjem prema njima odnosili. Htjeli su se dodvoriti bogu. Nadalje, Židovi vjeruju u jednoga Boga. Mi, koji smo mlađa braća starijoj braći Židovima vjerujemo u Boga koga su Židovi nazirali, otkrivali, a nama se sam taj Bog objavio u osobi Isusa Krista, kazao je mons. Sente te nastavio kako postoje mnoge studije o tome zašto je Juda izdao Isusa, Boga, i što se to događa u čovjeku da izda Boga, ljubav. Evanđelje nam jasno govori, da je zapravo pravi razlog Judine izdaje pohlepa za novcem. Nisu glavari svećenički došli Judi, već je Juda sam otišao do njih i ponudi Isusa za materijalni dobitak. Juda je među apostolima bio zadužen za financije, vodio je brigu o materijalnim dobrima. Juda je bio svjedok i brojnih djela milosrđa koje je Isus činio. Juda je bio u društvu samog Boga, no pored toga tražio je bogatstvo, a bogatstvo dolazi od Boga. Juda je dakle prodao izvor u zamjenu za posljedicu. Na kraju je izgubio sve. Isusa je prodao za 30 srebrnjaka, što je bila cijena jednog roba, a na kraju je on sam postao rob. Juda bez posrednika gleda Gospodina i Gospodara, Stvoritelja, ali ga bogatstvo toliko zarobljuje da Gospodara prodaje za roba. Sve ovo možemo pronaći i u našem djelovanju. Koliko smo puta usmjereni, oslonjeni, opterećeni, porobljeni materijom, odnosno materijalnim dobrima? Kako smo često spremni prodati Boga za neki materijalni dobitak. Kad govorim o materiji ne mislim samo na kuću i auto i naše tijelo je materija. Često znamo zazivati samo da je zdravlja, i to je briga za materijalno dobro. A kad ta materijalna sigurnost nestane, tako lako posežemo za činima i djelima koja su protivna Bogu. Nisu li različite ezoterične, okultne, new age ponude prisutne i u našim odabirima. Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati? Kazao je Juda židovskim poglavarima. U tom Judinom izdajstvu možda bismo trebali tražiti i neka svoja postupanja.
Uistinu postoje neke stvari u našem životu koje nas u potpunosti mogu zaslijepiti, da i Boga u svojoj neposrednoj blizini ne možemo primijetiti i vidjeti. Zato su nam potrebni ovakvi susreti, ovakve pobožnosti, ovakva razmišljanja. Konačno i promišljanja o našim precima koji su u puno zahtjevnijim i težim životnim situacijama uvijek iznova baš oslonjeni na Boga pronalazili snagu za daljnji hod u životu. Stoga dragi članovi kulturno umjetničkog društva raduje me da nosite nošnju svojih predaka, ali vas molim da oblačeći ovu nošnju obučete i vjeru i povjerenje u Boga svojih predaka, da ovo ne bude samo vanjština nego čuvanje baštine, ne samo običaja, nego sadržaja, jer upravo su nam to predali naši preci, koji su u puno težim životnim situacijama oslonac i snagu, putokaz pronalazili upravo u Bogu. Na to smo pozvani i mi kazao je mons Sente te nastavio.
Bog razumije našu ljudsku nestalnost. Razlika između Petra i Jude jest upravo u tome što je Petar prihvatio sebe grešnog i Isusov pogled koji oprašta, za razliku od Jude koji ne oprašta ni sebi, niti vidi Božje milosrđe, te si sam presuđuje. Jedino što Bog od nas očekuje jest da poput desnog razbojnika priznamo da smo grešni, zamolimo ga da nam oprosti i primi nas u svoje kraljevstvo. Neka nam ovo promišljanje o Isusovoj muci pomogne da snažnije vidimo svoju ljudsku krhkost i veliku Božju ljubav koja nam se nudi kako bismo uvijek iznova lakše mogli donijeti odluku biti Božji i samo Božji zaključio je mons. Sente.
Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočila Snježana Mioš Bublić, članica KUD-a “Sveti Antun” Pokupska dolina, odjevena u tradicijsko korizmeno narodno ruho Pokupske doline i to lijeve obale kupe nizvodno od Karlovca s krunicom i molitvenikom u rukama.
Ove godine skromno proslavljam već četrdeset godina kako sam kao djevojčica obukla narodnu nošnju u svojem rodnom kraju, u svojoj župi svetog Ivana Krstitelja u Rečici. Svih tih godina s ponosom, radošću i veseljem nosim to narodno ruho. Ovo nije samo oblačenje ruha koje je nešto drugačije, ovo je posebnost po tome što naša Hrvatska ima veliku, bogatu tradicijsku baštinu, pogotovo naš kraj. Jako sam ponosna, svi smo ponosni na bogatstvo našeg folklora, pogotovo na korizmenu baštinu, bogatu pasionsku baštinu koju ima cijela naša Hrvatska, a koju vrijedi čuvati, štititi i prikazivati, a posebno naš karlovački kraj za koji moram reći je izuzetno bogat jer je raznolik. Osim ruha tu je i posebno korizmeno pjevanje koje je nekako posebno produhovljeno, duboko, bogato, intimno, snažno i rekla bih u njemu se najviše i najdublje očituje naša vjera. Upravo zato svi mi vrlo rado dolazimo u korizmi u naše crkve i oblačimo nošnje. Raduje me kad mogu pjevati u crkvi jer svi mi folkloraši čuvamo i crkveno pjevanje, dakle pučku tradiciju, a posebno smo radosni kada možemo doći ovdje u Nacionalno svetište svetog Josipa, jer je sveti Josip zaštitnik Hrvatske pa onda je i zaštitnik naše tradicije koju i mi čuvamo pa smo posebno i mi folkloraši povezani sa svetim Josipom.
Nadalje oblačeći ovu narodnu nošnju svatko od nas ustvari oblači identitet, ne samo našeg hrvatskog naroda nego i svoj osobni, svoje obitelji, svojih predaka, baka i djedova koji su nosili upravo ovo ruho u crkvu. Ono prikazuje trud, rad i vrijednost tih starih vrijednih ruku koje su mukotrpno izrađivale ova platna i koje mi danas nosimo, a i oni su ih tada nosili. Vjerujem da u ovim narodnim nošnjama u kojima su naši preci često pohodili crkvu, da je upravu u njima izmoljeno mnogo milosti.
I sama rado molim, zapravo najradije molitvom zahvaljujem, to mi je najdraža molitva. Rođena sam u župi svetog Ivana Krstitelja, a udala sam se u Gospinu župu i sveti je Josip bio u mom životu, ali više postrani. Rekla bih da je tiho i samozatajno čekao trenutak kada će ući u potpunosti u moj život, odnosno kada ću ga pozvati da bude važna osoba mojeg života. Naravno to se dogodilo u jednoj od potreba u kojoj se našla moja obitelj. Ne želim ulaziti u detalje, jer znam da ima ljudi s puno većim potrebama. No ta je situacija u tom trenutku za moju obitelj bila teška i komplicirana. Nadahnuta, Duhom Svetim, muž i ja počeli smo tada tridesetodnevnu pobožnost svetom Josipu i sve se riješilo za vrijeme te tridesetodnevne pobžnosti. Zanimljivo je primijetiti da smo rješenja spomenute situacije dobivali nekoliko srijeda zaredom, a na kraju kada je trebala još jedna osoba dati svoj doprinos cjelokupnom rješenju otkrilo smo da ta osoba nosi ime Josip.
Nakon misnog slavlja članovi KUD-ova izveli su prigodni koncert pučkih korizmenih popjevki. Sudjelovali su članovi: KUD “Tounjčica” iz Tounja, KUD “Mahično iz Mahična, KUD “Sv. Antun” iz Pokupske doline, KUD “Mostanje” i KUD “Sv. Ana – Vučjak” iz Karlovca.
