Draga braćo i sestre!
U devetnici svetom Josipu ove godine nameće nam se prilika da razmišljamo o Svetoj obitelji i o našim obiteljima. Ove godine slavit ćemo Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji 14. i 15. rujna u Solinu. Sam Božji Sin postao je članom jedne obiteljske zajednice, u krugu jedne obitelji proveo najveći dio svoga zemaljskog života. Isus je time najbolje i najočitije pokazao važnost i vrijednost obitelji i obiteljskog života, kako za čovjeka pojedinca, tako i za cijeli ljudski rod. Danas se nad obitelji i obiteljskim životom čuju mnoge tužaljke i nije teško odmah na prvi pogled zapaziti dvije oprečne slike suvremene obitelji, jedne bismo mogli nazvati sretnima, jer su uspjele, u njima vlada sklad, sloga, mir i zadovoljstvo. Ljubav povezuje sve članove takve obitelji. U njima se još uvelike cijene stare tradicije i kreposti o kojima govori Sveto Pismo. Druge bismo obitelji morali nazvati nesretnima, jer s u krizi i ugrožen im je opstanak, možda ih je ljudski obzir ili viša sila drže zajedno, no pitanje je samo vremena kada će se takve obitelji raspasti. Već je Drugi vatikanski koncil naglasio u obitelji napetosti niču ili pod pritiskom demografskih, ekonomskih ili socijalnih prilika, ili zbog sukoba generacija, ili iz novih društvenih odnosa između muškarca i žene. Koji su to danas gorući problemi s kojima se bori suvremena obitelj? Prvo, novonastalim prilikama izmijenila se fizionomija obitelji. Donedavna otac je obitelji bio glava svoga doma. Svojim radom uzdržavao je obitelj i ona mu je bila u svemu vjerna, pokorna. Domena žene i majke bio je njezin dom. Tu je ona razvijala sve svoje velike osobine i sposobnosti kojima ju je stvoritelj obdario i nije se takva žena uzalud nazivala kraljicom svoga doma, srcem svoje obitelji. No, danas se ona oslobodila, danas i sama žena radi i svojim se doprinosom za obitelj osamostalila i pored kućnog ognjišta ona ima svoje stalno radno mjesto. Razumljivo je da je takva žena podijeljena, da nije lako spajati namještenje i obiteljske obaveze. Vrlo se često postiže viši standard na štetu i na račun obiteljskog života. Drugo, nekoć je za ženu bio ideal majčinstvo. Ona se osjećala najsretnijom u krugu svoje djece. Danas je taj ideal izblijedio, sve rjeđe se susrećemo s brojnim obiteljima. Nisu tome krive toliko ekonomske prilike, koliko mnogo više pomanjkanje požrtvovnosti, pomodarstva, slabi bračni moral. Treće, do kolikih problema dovodi mladih i starijih generacija unutar samih obitelji. One se više ne mogu shvatiti, ne nalaze zajednički jezik, ne mogu zajedno živjeti, nego prebrzo svatko ide na svoju stranu, a rezultat, svatko živi za sebe. Mladi se bore s ekonomsko-financijskim poteškoćama, a starijima je ostala osama i teret života i vrlo često nepodnošljivi su takvi problemi i prebrzo se nastoji ukloniti starce iz vlastitog doma, smjestiti u nekakvu ubožnicu ili starački dom. Četvrto, kako je teško danas odgajati djecu i mladež. Pored roditelja toliki drugi odgojni su čimbenici, mediji, društvo, djeluju i formiraju dušu i mnoge obitelji nisu kadre dati pravi odgoj svome vlastitom djetetu jer je ono školovanjem preraslo okvire vlastitoga doma. Još bi roditelji znali odgajati onako kako se njih odgajalo, ali druga su vremena, drugi su zahtjevi suvremenog života i oni su upravo bespomoćni kad se radi o vlastitoj djeci. I peto, nemali je problem vjera kod mladih i kod onih koji su potekli iz kršćanskih obitelji . Mnogi roditelji se trude da u srca svoje djece usade vjerska načela i priučili su ih na obdržavanje kršćanske etike i ćudoređa. Kako ih boli neuspjeh kod vlastitog djeteta kome više ništa nije sveto i koje se čak u zadnje vrijeme izruguje vjerskim dužnostima i obavezama kada majka ili otac traže da idu u crvku nedjeljom, da idu na svete sakramente. Mladi naraštaj u ime slobode odbacuje svaku obavezu i ne žele nikome pokoravati se, svakom se autoritetu suprotstavlja, pa čak i roditeljskom, unutar vlastite obitelji. Kakve se drame često odigravaju unutar vlastitog doma i do kakvih sve razračunavanja dolazi između onih koji bi jedni drugima morali biti najbliži. Na koji bismo način mogli sanirati svoje obitelji? Gdje pronaći lijek za bolesti od kojih boluju toliki domovi, tolike obitelji? Ako promotrimo primjer i uzor Svete nazaretske Obitelji Isusa, Marije i Josipa oni su svi bili povezani jednom velikom ljubavlju i sviješću da tu u toj obitelji svatko na svoj način izvršava volju Oca koji je na nebesima. Nitko se nije osjećao manje vrijednim, manje važnijim, nego je svatko najsavjesnije sa svoje strane doprinosio da na domaćem ognjištu ne ugase oganj ljubavi i razumijevanja. Božji je zakon sveto poštivan u tom domu, u toj obitelji, zajednički se polazilo u jeruzalemski hram jer je to za njih tražio zakon, propisi, prikazuju žrtvu, posvećuju dijete svoje Gospodinu, znajući da je sam Bog Otac tog Djeteta. To Dijete nije samo njihovo i njima povjereno. Ono pripada po svojoj besmrtnoj duši samome Bogu. Njihova sveta dužnost je da taj život čuvaju, uzdržavaju i sačuvaju za čas koji je od vijeka predvidio i odredio Gospodin i oni spremno služe Riječi Života, nesebično se darivaju u službi života. U vrijeme sekularizacije važno je naglasiti da su djeca Božja svojina, za Boga ih valja odgajati i Njegov zakon staviti kao putokaz njihovim životnim stazama i putovima. Nitko ne može roditeljima oduzeti odgovornost za njihovu djecu. Oni su dužni da se za njih brinu, podignuti ih na noge i dadu im odgoj od kojeg će živjeti i onda kad njihova tjelesa budu počivala u grobu. Nije dosta djeci osigurati materijalna dobra i dati im u ruke kruh. Kudikamo je važnije odgojiti u njima dobre kršćane koji će po svojoj vjeri živjeti, ravnati se u životu po načelima te vjere i jednom u toj vjeri zaklopiti svoje umorne oči. Dobro je odgojeno dijete najbolja mirovina i najsigurnija starost. Takvoj djeci roditelji nikada neće biti teret i muka, nego, naprotiv, u njima će poštivati sam Božji autoritet i zato će dugo živjeti na zemlji i bit' će im dobro. Jedan talijanski časopis donio je napis pod naslovom "Pjev u magli". Opisuje otok u blizini Teranove. Taj je otok vrlo često obavijen gustom maglom. Ribari koji su se s ulova vraćali kući, radi magle teško su dolazili u luku. I što su činile njihove obitelji, žene i djeca koji su ostali kod kuće? Dolazili su na obalu i tu su svi pjevali i tako svojom pjesmom pokazuju ribarima, svojim očevima i svojim supruzima siguran put do obale. Pjesma umukne onda kada je posljednja lađa pristala uz obalu. Spustila se gusta magla iznad čovječanstva. Da bi smo mogli spasiti što se spasiti dade, draga braćo i sestre, potrebna nam je pjesma zajedničke sloge, ljubavi, podnošenja, razumijevanja! Dokle god bude takva pjesma odjekivala na obalama života, nema straha da će naša Hrvatska ostati pusta, da će doći do brodoloma. U tu pjesmu uključimo se i mi životom vjere, da živimo po zapovijedima Božjim, da izvršavamo ono što Bog od nas traži, da učimo najbolje u domu Svete nazaretske Obitelji Isusa, Marije i Josipa, Amen!
Propovijed vlč. Nikole Sanjkovića, župnika župe Pohoda Blažene Djevice Marije, Mahično:
