Kršćanska braćo i sestre,
Rekoh na početku, došli smo k Josipu. Doći k Josipu našli smo i Mariju, a gdje je Marija i Josip, našli smo Isusa! Pred nama je danas ovdje Sveta Obitelj! Sam Bog želio je imati ovdje na zemlji obitelj, oca i majku! To je nešto najsvetije i najljepše što je Bog mogao podariti čovjeku ove zemlje. Zato se želimo danas vratiti sebi i svojoj obitelji, svom ocu i svojoj majci, svome bratu i svojoj sestri, svojoj djeci. Mi, roditelje, braćo i sestre, nismo birali. Mi smo roditelje našli i svako je dijete presretno ako je našlo dobru, plemenitu, požrtvovnu, punu ljubavi, majku! Svako je dijete sigurno ako je našlo hrabrog, požrtvovnog, radinog, stabilnog oca, koji stoji na kućnom pragu i brani svoju obitelj! Pozvani smo braćo i sestre slijediti Svetu Obitelj, ali nama, ljudima ove zemlje, nije lako. Ne moram vas pitati, svatko od vas u svom srcu osjeća i svoje rane i svoje boli i svoje nevolje i svoju obiteljsku muku. Toliki razdori, tolike nesloge, tolike prevare, tolike izdaje. Obitelj se razara. Ne samo da oni koji su protiv Boga i najsvetijega, a to je obitelj, da je žele razoriti. Nego, pokušajmo sebe staviti, jesam li ja uzrok jada, suza, boli i nevolja svoje vlastite obitelji? Ima li meni išta preče? Ima li meni išta svetije? Ima li meni išta važnije od obitelji? Od oca od majke, od djece? Uvijek su nas poučavali, a to je Božja pouka, Bog pa otac, Bog pa majka, Bog pa žena supruga, Bog pa suprug muž! I ono što je nama najsvetije, a nosimo ime kršćansko i vjerničko, svatko od nas, da li zbog svoje računice i sebičnosti, egoizma, gazi. Zato bismo željeli danas, u ovom Svetištu, moliti Svetu Obitelj i za pomoć i za zagovor kako bismo se odavde vratili drugačiji, ne isti, nego pokušali svatko u svojoj obitelji, koju god ulogu nosi, to činiti s ljubavlju, strpljivo kao Josip, ugledati se očevi u njega i kao nebeska Majka Marija. Oni su se dali u službu Božju! A time su se dali i u našu službu, da budu primjerom i zagovornicima u potrebama našim i nevoljama našim, kad imamo tolike boli pokušamo tražiti pomoć. Ako tijelo boli idemo doktoru. Ali ima onih boli koje niti jedan liječnik, niti jedan medikament ne može izliječiti, a to je kad nas boli srce i kad nas boli duša! Da li želimo tražiti nekoga da nam pomogne, od ljudi, da nam sreću ponudi? Samo će nas prevariti i zavesti. Jedini, braćo i sestre, koji može izliječiti moje srce i moju dušu i dati meni i tebi utjehu i snagu da mogu krenuti naprijed, ispočetka, da izbrišem iz sebe svako zlo, svaku nepravdu i svaku laž i ogovaranje, izdaju, prevaru, Isus Krist! I zato je i ovo trenutak kad uzdižemo svoje molitve i Trojedinom Bogu po zagovoru svetog Josipa i nebeske Majke, želimo im sve pružiti i dati, sve svoje strahove, sve svoje nevolje, sve svoje brige, pružiti im kroz srce i pružiti svoje ruke! Kud će te povesti Josip? Kamo će te povesti Marija? Ma, uzet će nas za ruke kao ono maleno dijete, kao što su Isusa za ruku vodili i povest će nas k Njemu da nas izliječi, jer jedini Spasitelj i Otkupitelj i drugoga, braćo i sestre, Imena pod ovim nebom nema, nemojmo se prevariti, do li Isusa Krista! I zato ovi dani vašega dolaska ovdje u ovo Nacionalno svetište svetom Josipu nije gubljenje vremena, nije jeftino zavaravanje, jedna prozirna utjeha, tu se dobiva snaga vjere kojom čovjek može sve podnijeti. Jer, uzdati se u ovozemaljsko, sve brzo nestane. Uzdati se je moguće u svim tegobama i osobnim i obiteljskim i narodnim, što povijest našeg hrvatskoga naroda svjedoči, da jesmo ono što jesmo i da još uvijek jesmo i da jesmo tu gdje jesmo. Kome možemo zahvaliti? Bogu! Svetom Josipu i nebeskoj Majci Mariji! Zato mi u Crkvi nismo siročad! Imamo i Oca i Majku koji nas ne izdaju, niti varaju, niti žele napustiti, nego imaju, braćo i sestre, uvijek raširene ruke i otvoreno srce, srce koje ljubi, srce koje poučava i mene i tebe! Da, imamo srca, jer svatko od nas ima srce, ali je pitanje svaki dan koje si postavljajte, imamo li srca jer nam Bog dade srce da ljubim! Da živim u Istini i po Božju, ne da se prepuštam tvrdoći srca poput kamena, da živim nepravdu, da nanosim nevolje jedni drugima. Pustimo one daleke, to činimo u svojoj obitelji, jer više ne može nitko s nikim. Teško je u obitelji kad nema sloge između muža i žene, onda nema sloge ni među djecom. A zašto nema? Zato što smo iz svog doma, čini mi se i svoje obitelji, iz tog svetišta, istjerali Boga! Mjesto Njega stavili smo sebe ili svoju matematiku i svoju računicu! I teško nam je moliti zajedno. Teško nam je nedjeljom zajedno ići na misu. Postali smo svi ovisnici, a da ovisnosti, braćo i sestre, nabrajamo, sve nas one razdvajaju i razaraju. Pokušajmo biti obitelj vjere, kućna crkva gdje se moli zajedno, gdje se zajedno dolazi na svetu misu, jer tu crpimo snagu u lomljenju Riječi i u centru moje i tvoje vjere srca, a to je Euharistija jer u njoj Bog progovara posebnom ljubavlju u Isusu Kristu koliko nas je ljubio do kraja! Najveći znak Njegove ljubavi da je dao sve kako bi mene i tebe spasio. I svoj život. I to ne laki. I zato i On nas uči da budemo strpljivi i da trpimo s ljubavlju. To je činio Josip i Marija. Nisu od ničega bili izuzeti. Spomenimo se i siromaštva, izbjeglištva, progonstva, razapinjanja i smrti, što majčino srce može doživjeti. Sve su oni doživjeli, zato nas razumiju i zato nas vole! Nemojte nikada misliti da nas Bog ne ljubi. Bog je strpljiv i čeka da ustanemo i krenemo kako bi naše obitelji i cijela naša domovina bila spašena, kako bi to bilo mjesto ognjišta gdje se rađa, a ne umire, gdje nitko ne smije u Ime Boga odlučivati tko će se roditi, a tko neće, pa se onda pitamo, šta nas nema? Zašto nam je domovina prazna? Zato ju žele i oteti, a prelijepa je! Nema ljepšega šatora kojeg je Bog nekome razapeo kao nama! I znamo da je teško. I znamo da je kriza. I znamo da nam mladi i obitelji odlaze, ali nije kraj, nije sve gotovo. Valja braćo i sestre, ustati i krenuti. Kamo? Mariji i Josipu! Osjećati se ovdje u svom domu kao i kod kuće, kad imaš majku i oca imaš dom, kad njih nestane sve ti je pusto i prazno. Možda si dragi gost jedan, dva ili tri dana. Osjećaš tegobu i samoću. Ovdje nismo sami, tu je s nama Marija Majka, Josip zemaljski otac i Isus Bog i čovjek. Ne bojmo se, Amen!
Propovijed preč. Antuna Ćorkovića, rektora i čuvaar Svetišta Gospe od Suza, Pleternica:
