U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugo im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
Nakon prvog tjedna ovogodišnjeg ljetnog oratorija, druženje animatora i djece nastavilo se i drugog tjedna. Kao i do sada, započelo se zajedničkom molitvom u dvorištu Svetišta nakon čega je krenuo program pun aktivnosti – novi plesovi, igre te priprema za svetu misu. Tako su se djeca mogla okušati u pjevanju, glumljenju te ministriranju. I sve su to prezentirali u crkvi za vrijeme svete euharistije. Uvijek posebno zanimljiv dio jest uprizorenje evanđelja što izaziva znatiželjne poglede ostalih župljana.
Ovoga puta sudionici oratorija dobili su malo više pozornosti. Naime, kamera lokalne televizijske postaje došla je zabilježiti i izvijestiti ostatak sugrađana o aktivnostima koje se odvijaju ispred i unutar prostora Nacionalnog svetišta. Radosni zbog dobivene pažnje, djeca su nastavila s igrama koje su vrijedni animatori pripremili za njih. Bilo je tu buđenja natjecateljskog duha, navijanja, trčanja, testiranja povjerenja u druge itd.
Poslije toliko potrošene energije, zahvaljujući vještim rukama jedne župljanke, svi su pronašli okrjepu u ukusnim kolačima i slasnim bombonima koji su vrlo brzo nestali.
Zalazak sunca i spuštanje mraka bili su znakovi kako se još jedan oratorijski dan primiče svome kraju. Izmoreni i s osmijehom na licu, djeca i njihovi animatori zajedno sa župnikom mons. Antunom Senteom zaključili su dan ispunjen igrom prigodnom molitvom. Sve se ponovno nastavilo u srijedu, petak i subotu kada je ovo Josipovo dvorište svakim danom bilo sve življe i ispunjenije. Detaljni opis cjelovitog oratorija "Josipova obitelj" objaviti ćemo uskoro u župnim medijima.
