Daniel Butala, poznati karlovački umjetnik i autor križnog puta koji krasi Nacionalno svetište svetog Josipa, preminuo je u 75. godini života.
Kao mladi slikar, Daniel Butala je na poziv vlč. Marijana Radanovića za novosagrađenu crkvu svetog Josipa osmislio ornamente za kameni oltar, izgled krstionice, propovjedaonice i drugog crkvenog namještaja, nakon čega se prihvatio i slikanja 14 postaja križnoga puta koje su završene i postavljene 1979. godine. Kasnije je naslikao sliku "Sveti Josip zaštitnik Hrvatske" te sliku hrvatskih svetac i blaženika koja se nalazi u istoimenoj kapeli Nacionalnog svetišta. Njegovom izložbom "Za križem" otvorena je galerija Martin Borković pri Nacionalnom svetištu 2016. godine, a izložba "Procvjetali križ" postavljena o Uskrsu 2017. godine je Butalina zadnja samostalna izložba.
Dalje donosimo tekst novinara Marijana Bakića objavljenog na Kaportalu:
DANIEL BUTALA
Istaknuti karlovački umjetnik Daniel Butala, slikar, grafičar i crtač, čija djela odlikuje originalnost i nekonvencionalnost, umro je u bolnici u Zagrebu u 75. godini života. Daniel Butala rođen je 26. travnja 1943. na Dubovcu u Karlovcu. Nakon završene gimnazije 1963. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1967. godine u klasi profesora Ive Šebalja.
Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama te sudjelovao na problemskim, autorskim, selektivnim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Već nakon prve samostalne izložbe održane 1972. godine u izložbenom prostoru u Zorin domu u Karlovcu, likovna kritika je u Danielu Butali prepoznala vrsnog crtača, što se neupitno i trajno potvrđuje već više od 30 godina.
Jedan od vrhunaca njegove bogate umjetničke karijere je velika nagrada Međunarodnog biennala crteža u Firenzi kojom je 2000. godine nagrađen njegov crtež Veliki ratnik. Njegove umjetničke dosege monografski su predstavili Vladimir Bužančić (1989.) i Milan Bešlić (2012.).
Opus mu čine tematski i morfološki zaokruženi ciklusi u kojima do izražaja dolazi duboko osobna, autentična poetika i izražajnost koja je plod promišljanja vlastitog bremena talentiranog, dakle odgovornog čovjeka u kojem je moguće prepoznati i univerzalno breme čovjeka kao takvog u svijetu koji ga okružuje.
Vezavši se motivski na čudesni svijet leptira, skakavaca, vilinih konjica, libela, lišća, riba i sl. te u izvedbi za minucioznost oblika koji taj svijet nudi, Daniel Butala najčešće crtačkim tehnikama tušem i srodnim miješanim tehnikama tka nadrealne prizore u kojima se prirodni i mehanički oblici sjedinjuju u fantastične pejzaže suvremenog, tehniziranog svijeta i odmjereno progovaraju o ustrajnoj složenosti, dragocjenosti i važnosti svega stvorenoga. Sakralnim temama intenzivno se bavio krajem 80-ih i početkom 90-ih godina posebno potaknut mučnim slutnjama predstojećeg vremena i stradanjem hrvatskog naroda.
Biografija
Daniel Butala, slikar, grafičar i crtač, rođen je 1943. g. u Karlovcu. Nakon završene gimanzije upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje na odjelu slikarstva diplomira 1967. g. u klasi prof. Ive Šebalja. Nakon toga radi kao likovni pedagog u nekoliko karlovačkih osnovnih i srednjih škola te u dječjem domu “Vladimir Nazor”. Usporedno organizira i sudjeluje u radu ugledne pedagoško-likovne manifestacije “Zimska likovna kolonija” (ZILlK). U jesen 1969. g. prvi put izlaze na selektivnoj izložbi “III. trienala savremenog crteža” u Gradskom muzeju u Somboru, a prvu samostalnu izložbu upriličuje 1972. g. u likovnom salonu karlovačkog “Zorin doma”. Od tada do danas pripremio je više od pedeset samostalnih izložbi te sudjelovao na više od devedeset problemskih, autorskih, selektivnih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Već nakon prve samostalne izložbe kritika je (Vladimir Maleković) prepoznala u Butali vrsnog crtača, što se neupitno i trajno potvrđivalo u trideset godina autorove nazočnosti na hrvatskoj likovnoj pozornici. Butala je i autor tri bibliofilske grafičke mape: mapa “Letači, skakavci i plivači” 1992. g. izdana je u sto primjeraka te sadrži deset originalnih, potpisanih i numeriranih grafika otisnutih u tehnici svilotiska; mapa “Sedam raspela” 1993. g. nadahnuta je ratnim stradanjima rodnoga Karlovca (promovirana iste godine u Muzeju Mimara). Traumatična ratna iskustva Butala je pretočio i u dojmljivu izložbu “Portreti poznato nepoznatih”, koja je održana u Salonu galerije Karas u Zagrebu 1993. g.; Mapa “Karlovačke vedute”, 1999. g. ukazuje na sve veću autorovu sklonost akvarelu i krajolicima rodnoga grada. Butalin se opus može dijeliti na tematski i morfološki različite cikluse, u kojima do izražaja dolazi autorov duboko osoban i prepoznatljiv stil. Tematski se vezavši za čudesni svijet leptira, skakavaca, vilinih konjica, libela, lisca, riba, i sl. te za minucioznost oblika koju taj svijet nudi, Butala tušem i kombiniranom tehnikom tka nadrealne prizore u kojima se prirodni i mehanički oblici sjedinjuju u fantasticne pejzaže suvremenog, tehnižiranog svijeta. Godine 1980. objavljena je reprezentativna monografija “Butala” u kojoj je obuhvaćeno prvih dvadeset godina autorova umjetničkog stvaralaštva (izdavač: Gradski muzej Karlovac; autor teksta: Vladimir Buzančić; autor fotografije: Nino Vranić; autor grafičkog oblikovanja: Roko Bolanča). Od 1992 – 1999. godine Daniel Butala ravnatelj je Gradskog muzeja u Kalovcu. Uz rad na obnovi muzeja i stalnog muzejskog postava, u to vrijeme pokreće i “Prvi hrvatski trienale akvarela”· te nove “Karlovačke likovne susrete”. Voditelj galerije ”Vjekoslav karas” u Karlovcu je od 1999. do odlaska u mirovinu 2009. godine. (Izvor: Nikola Albaneže)
