U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Riječ Gospodnja.
Nazvala me jedna bliska članica obitelji: "Poznaješ li ti tu i tu (nazovimo je Ivana) osobu?" "Zašto?" odgovorim. "Ma, znaš moja susjeda radi s njom u istoj tvrtki, te me stalno moli da te nazovem te da provjeriš je li s tom njenom kolegicom sve u redu. Jer po priči moje susjede Ivana se silno promijenila, kolege s posla više je ne prepoznaju, ne dozvoljava da se u njenoj prisutnosti psuje, stalno sluša neku pobožnu glazbu, nekako se drugačije ponaša, govori o Bogu, za vrijeme pauze čita bibliju, da nije malo pretjerala, tim više što je pred nešto vremena prednjačila upravo u suprotnim stvarima, a zbog svog ponašanja propustila je priliku napredovanja, a onda i dobivanja veće plače." "Mislim da znam o kojoj to Ivani govoriš, no slabo ju poznajem" odgovaram svojoj rođakinji. Nakon kratkog vremena susreo sam Ivanu te joj prenio dobivene informacije kako ju njezini zaposlenici čudno promatraju. "E moj velečasni kada bi oni znali u kakvim sam ja teškoćama, mukama depresijama bila, a onda kada sam se susrela s Isusom moj se život uistinu promijenio, konačno sam radosna, i znate što, uopće mi nije važno kako me doživljavaju moje kolegice s posla. Ja samo znam da mi je s Bogom prekrasno" kazuje mi Ivana. Slušajući Ivanu lakše mi je razumjeti Petrovu reakciju nakon Isusova preobraženja. I on je postao čudan, više nije znao što govori, jer mu je sve postalo nevažno, jedino za što živi je komadićak neba kojega je upravo dotaknuo. Zato želi graditi sjenice u čijoj sjeni želi trajati. Preobraženi Bogom osjetimo istinsku radost!
