U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
Riječ Gospodnja.
Današnje je evanđelje nastavak blaženstava i dalje je to Isusov 'Govor na gori' tzv. Isusov inauguracijski govor. Evo malo razmišljanje o soli. Židovski narod je u Starom zavjetu uz žrtvu koju je prinosio u Hramu uvijek prinosio i sol koja je označavala savez s Bogom. Prinos soli zajedno s hranom u žrtvi je pozivao na intimno zajedništvo s Bogom. Isusove riječi danas – vi ste sol zemlje – mogle bi biti i nama poziv na vjernost savezu s Bogom i na postojanost u intimnom zajedništvu života s njim. Ovo me podsjeća i na liturgiju Uskrsnog bdijenja kada svećenik blagoslivlja vodu i stavlja u nju sol, zatim svećenik uzima uskrsnu svijeću i tri puta je uranja u vodu dok izgovara blagoslovnu molitvu. Koja snažna slika novoga života! U kontekstu s današnjom liturgijom, to nam je podsjetnik da moramo biti duboko uronjeni u Boga ako želimo svijetliti u ovomu svijetu. Ima sol i još jednu lekciju za nas, a to je poniznost. U koju god hranu stavimo sol ona se otopi, ne možemo je vidjeti, ne ističe se, ali se osjeti u okusu. Tako je i s poniznim čovjekom, koji izbjegava pohvale i isticanja zdušno radeći za dobro drugih, on postaje za društvo u kojem živi značajan kao što je sol za hranu, jednostavno daje bolji okus zajedničkom životu. Možda bi nam upravo to mogao biti jedan mali poticaj, da budemo jedni drugima sol, sjetimo se da je sol oznaka saveza i intimnog zajedništva s Bogom. Ako budemo takva dobra sol lako ćemo biti svjetlo.
