U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«
Riječ Gospodnja.
Došao mi na Badnjak prosjak. Već s vratiju mi tura dokumente kojima želi dokazati svoju ograničenu sposobnost, ali i opravdanje zašto kuca baš na moja vrata. Pitam ga od kuda je. Kad mi je kazao adresu razabrao sam da je iz župe koja ima jako dobro organizirano karitativno djelovanje i da je sigurno kod njih dobio izdašan božićni dar. Postao sam sumnjičav u njegovu iskrenost. Osjetio je to i počeo se braniti i pozivati na svoja prava te mi pomalo prijetiti da se prema njemu ne ponašam primjereno. Prestrašio sam se. Danas ima svakakvih čudaka, svašta se može izmisliti i optužiti pa i za ono za što nisi kriv. A prestrašio sam se i samog svog postupanja. Za nekoliko ću sati propovijedati kako ni današnji čovjek ne prepoznaje Isusa upravo u ovakvima, kakav još uvijek stoji pred mojim vratima. A sada i sam bivam jedan od onih koji ne prepoznaje Boga u krhkom čovjeku i ne prima ga u svoj stan. Počeo sam se opravdavati kako su me već mnogi prevarili, te ga poučavati kako će dobiti još više ako se uredno javi svojoj župi, a zapravo sam se htio iskupiti zbog loše prvotne reakcije.
Pozvao sam ga na kavu u kafić. Prihvatio je. Ne znam tko je bio radosniji. On, što ga zovem na kavu, ili ja, što je prihvatio. Dok smo tako zajedno hodali i pričali, priznao mi je da se više ne boji i da sam mu dao dobre savjete. Popili smo kavu. Zdravko mu je ime. Čestitali Božić i rastali se zagrljajem. Zapravo, Zdravko je darivao mene. Vjerujem da mi je u Zdravku na vrata pokucao Isus!
