U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«
Riječ Gospodnja.
Gore prezentirana rasprava Isusa i Sacuceja nije rasprava o braku i ženidbi, već o vječnom životu. Goroveći o djeci ovoga svijeta, a to smo svi mi razumljivo je da se žene i udaju jer se upravo u braku rađaju djeca. No, u vječnosti to neće biti ptrebno, tamo nema umiranja pa nije potrebno ni rađanje, u vječnosti svi vječno živimo. No to ne znači da nema ljubavi, ta sve je ljubalju ispunjeno jer Bog je sama lubav i svi koji se nađu dostojni ispunjeni su ljubavlju.
A što se tiće vječnosti o tome je itekako važno govoriti danas. Danas neki ljudi uopće ne vjeruju u vječni život, a ima i onih koji ga pogrešno razumiju, baš poput Saduceja, koji su vječnost doživljavali kao nastavak zemaljskog života. Nemogavši povezati zemaljsko i nebesko naučavali su kako usksnuća uopće nema jer se kazna za zla i nagrada za dobra djela događa već ovdje, za zemnog života. No, Isus ih snažno demantira konstatacijom kako je naš Bog Abrahamov, Izakov i Jakvljev, Bog živih, a ne mrtvih. Ako su ti starozavjetni likovi još uvijek živi, to je onda veliko ohrabrenje nam putujućima prema vječnosti.
Pravila života u vječnosti neće biti onakava kakava sada poznajemo, bit će to, ne po ljudskoj, već po Božjoj pravdi i ljubavi. Konačno!
