Prvu svetu pričest po prvi put primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Od njih se traži da:
1. Redovito pohađaju ŠKOLSKI VJERONAUK od prvog razreda osnovne škole.
2. U KATEHETSKOJ PRIPRAVI u župi, koja traje godinu dana, usvoje određena znanja o vjeri, a posebno o sakramentima koje primaju.
3. Roditelji ispune USPISNICU ZA PRVU PRIČEST na početku školske godine.
4. Nakon završene priprave pristupe SAKRAMENTU POMIRENJA (ispovijedi).
Vaš župnik, župni vikar, časne sestre, vjeroučitelji i cijela župna zajednica raduju se i iskreno vam čestitaju što će vaše dijete primiti sakrament prve svete pričesti. Tom prigodom želimo naglasiti vašu neprocjenjivu roditeljsku ulogu u pripremi za taj sveti sakrament.
Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehničkim dostignućima koja omogućuju brzu komunikaciju među ljudima bez obzira na udaljenost, ipak narušava mnoge društvene veze, a prva među njima jest OBITELJ. Sve je manje obitelji u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi). U suvremenu svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani između poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje.
Pogrešno je mišljenje kako samo Crkva želi brojne obitelji, odnosno da je idealna obitelj za Crkvu ona koja ima troje, četvero ili više djece. Naime princip odgovornog roditeljstva znači da roditelji sami određuju broj djece i vrijeme kada će ih imati. Ipak vjerničke obitelji se pri odluci o broju djece ravnaju prema svojoj savjesti, odgovornosti prema vlastitom narodu i prema Crkvi.
Obitelj je najčvršća poveznica koja postoji među ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze. Međutim obitelj je istovremeno krhka ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima i pridaje najveću važnost općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu.
Nitko ne može pa ni svi svećenici, časne sestre ili vjeroučitelji ničim zamijeniti ili nadoknaditi roditeljsku ulogu u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremena i teška i prelijepa. Roditelji u svojoj obitelji ostvaruju svoje poslanje kao "kućna Crkva". Oni su prvi navjestitelji vjere svojoj djeci i to ne samo riječima već napose svojim primjerom. Bračna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u okrilju obitelji i zajednička molitva bitne su oznake i vrline jedne kršćanske obitelji. Obitelji koje nastoje pratiti slavlje kršćanskih blagdana kroz godinu i koje nastoje sačuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicije ili pobožnog uvježbavanja kršćanstva.Oni stvaraju uvjete u kojima njihovi članovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanističkim krepostima i na taj način te obitelji uključuju Boga u svoj svakidašnji život.
