Homilija vlč. Tomislava Krajačića, župnika župe Svetog Josipa i Gospe Lurdske, Barilovićki Leskovac i župe Svetog VIda, Ladvenjak na devetnaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 22. svibnja 2019. godine:

190522-LadvenjakMisije-1

 

Kada sam mogao izabrati između dva dana kada ću doći ovdje u svetište, na temelju evanđelja rekoh neka je to srijeda 22. svibnja. Kada već Zagorec mora pričati o nečemu, neka je to o vinogradu, o čemu drugom.

Danas smo čuli u Ivanovom evanđelju  posljednji od onih sedam Isusovih slavnih JA JESAM izreka

(Ivan 6:41 kruh, 8:12 svjetlo, 10: 7 vrata, 10:11 dobar pastir, 11:25 uskrsnuće, 14: 6 put, istina i život, 15: 1). i na kraju JA SAM, istinski trs.

Oni…. Isus i učenici… hodaju prema Getsemaniju kroz vinograde, a Isus im paralelno daje posljednji savjet kako moraju ostali povezani u vrijeme teških vremena.

Isus koristi situacije koje su njima bile razumljive. Razumjeli su proces obrade vinove loze i pravljenja vina. Bila je to njihova kultura. Ali nije se Isus samo tako sjetio ..aha idemo kroz vinograd pa bi vam mogao reći nešto o tome…ne. Već u Starom zavjetu Zajednički prikaz Izraelskog naroda bio je Božji vinograd. Primjerice, uzmite u obzir Psalam 80 ti izvede čokot iz Egipta, pogane potjera a njega zasadi. Znamo kako je Bog izbavio svoj narod iz egipatskog ropstva, pustio ih da lutaju 40 godina u pustinji zbog nedostatka vjere, a zatim im je dao obećanu zemlju nakon što su istjerali Kanaance. Stotinama godina nakon što su se nastanili u Obećanoj zemlji, Bog je toliko razočaran svojim vinogradom da se on neće pobrinuti za njega.  Izrael nije uspio proizvesti dobro grožđe - dobar plod - i biti će kažnjen. Stoga idu u babilonsko ropstvo! Božji narod izabrao je pobunu i idolopoklonstvo nad Gospodinom.

Kako kaže Jeremija 2:21 - A ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu plemenitu kako li mi se samo prometnu u jalov izrod u lozu divlju.

Izrael je bio  plemenita vinova loza, najkvalitetnije sjeme koje se pretvorilo u divlju  biljku. Izrodilo je vinjagu. Isus stoga ne želi da to apostoli ponove u svom životu zato ih na temelju te slike kako kaže Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar.Želi poučiti njih a tako i nas kakav treba biti naš odnos s Bogom.

Mnogo puta u Bibliji, priča o vinogradu je korištena za opisivanje Izraelaca, Božjeg naroda, za opisivanje vas i mene.  U ovoj prispodobi o vinovoj lozi i njezinim granama, Isus ukazuje na nas, na vas i na mene kao na one slabe mladice, kojima je potrebna stalna briga i podrška.

Ovo nije propovijed u hortikulturi, ali budući da smo grane evo idemo razmotriti što to znači za naš vjernički život, za naš duhovni život. Što možemo naučiti kroz sliku vinovu lozu?

Moram ostati povezan s Kristom da bih donio duhovni plod.

... grana ne može proizvesti plod ako je odrezana od trsova, a vi ne možete biti plodni bez mene.
… Oni koji ostanu u meni, a ja u njima, donijet će mnogo ploda. Jer bez mene ne možete učiniti ništa.
 Bez Isusa Krista - što možemo učiniti? NIŠTA.

Ostanite u meni kao i ja u vama. Ni jedna grana ne može sama donijeti plodove; mora ostati u lozi. Koliko često idemo u kupovinu? Ovisi koliko će dugo trajati pokvarljiva hrana. Zašto svježe namirnice voća i povrća ne traju, za razliku od smrznute hrane? Zato što su odvojeni od postrojenja ili izvora. Koliko dugo traju banane? Četiri do pet dana. Povrće? Manje. Cvijeće? Ovisi. Traju dulje zimi. Ali neminovno kako za njih odvajanje od izvora znači propadanje isto je tako i sa nama.  

Stoga Najčešći glagol koji Isus upotrebljava u odlomku je ostati, čak sedam puta u odlomku koji ima osam rečenica (1-8) ,znači gotovo u svakoj rečenici Isus ti kaže ostani.

To je zapovijed, a ne kompromis. Za Isusa nema kompromisa, jer Isus nabraja i pet stvari koje se dogode osobi koja ne ostaje u Njemu: izbace ga, usahne; skupe ga, bace u oganj, gori.

Kaže priča sagradili su novu crkvenu zgradu i ljudi su dolazili iz daleka da je vide. Divili su se njezinoj ljepoti!

Gore na krovu, čavlić je čuo ljude kako hvale lijepu arhitekturu -sve hvale osim čavla!  Nitko nije ni znao da je on tamo, i on je postao ljut i ljubomoran."Ako sam ja tako beznačajan,  nitko mi neće nedostajati ako odustanem!" Tako je čavao tada otpustio, kliznuo niz krov i pao u blato. Te je noći kišilo i kišilo.  Ubrzo, šindra koja nije imala čavla odletjela, i krov je počeo curiti. Voda je prošarala zidove i prekrasne zidne slike. Žbuka je počela padati, tepih je bio zamrljan, sve je bilo uništeno vodom. Sve to zato što mali čavao nije ostao!

ZAŠTO JE NAMA TAKO TEŠKO UPRAVO TO, OSTATI! Ostati povezan!

Mi danas živimo u  kulturi koja opsjednuta povezanošću. Imamo razne  mobitele, GPS uređaje, satelite. Svi trebamo ostati u kontaktu. Nikada ne bismo otišli od kuće bez naših telefona, ne daj Bože prazne baterije , ako bi postojala šansa da baterija ne bi izdržala, ponijeli bismo punjač. Netko bi se vratilo odmah doma, jer zaboravio mobitel, ne daj Bože da kafić nema wifi, jer mobitel ne vrijedi ako nije povezan na internet.

RAZUMIJEMO li sad što je  povezanost.

Bog nam je i te zemaljske stvari dao da po njima možemo uvidjeti što znači biti trajno povezan s njim.  Imamo li takvu povezanost S ISUSOM?

Čovjek prekine  što radi, samo da odgovori na poziv?

Neki prekinu misu pa odu van pričat na mobitel, najradije bi u tom trenutku i ja prekinuo misu i otišao zaključat vrata da ne može ponovno ući.

 Prekinemo li mi braćo i sestre naše dnevne radnje samo kako bi bili sa Isusom. Kako pazimo da se mobitel ne isprazni!…. trudim li se da moja grana ne usahne.

Da u njoj ne nestane životnog soka.  On nam govori da naša snaga i naša plodnost ovise o našem odnosu s njim.

Čovjek se iznenadi što sve Bog može učiniti  kada provedeš vrijeme s njim.

Onaj koji vjeruje u mene, djela koja ja činim činit će; i veća djela će činiti; Jer ja idem k ocu, i što god zaištete u ime moje, to ću učiniti, da bi moj otac mogao biti proslavljen u sinu.

Možeš li zamisliti?

On je u stanju učiniti neizmjerno više iznad svega što molimo ili mislimo.

Stoga pozitivan dio tog ostajanja ili boravka u Kristu jest da će sve što tražimo "biti učinjeno za vas" (r. 7), pod uvjetom da "ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama",

Isusovi sljedbenici, oni koji su putovali zajedno s njim, nisu se razlikovali od nas.

Bili su različiti. Neki su bili obrazovani, drugi neobrazovani, siromašni i bogati, ribari, carinici, stolari, seljaci, bolesni i izliječeni ljudi, gladni i nahranjeni ljudi, kriminalci i grešnici svake vrste.

Svi su oni bili grane Isusove istinske loze.
Jedino što ih je razlikovalo od drugih ljudi bio je njihov odnos s Isusom.

Jednostavno su bili s njim. Dok su bili s Isusom, proces njegovanja i brige utjecao je na njihove živote.

Čak je i rezidba, možda prijekor, ponekad je bila bolna, ali je rezultiralo zdravijim plodom.

Ali za to su morali  napraviti rezidbu u svom životu.

Kažu agronomi, ne bojte se ukloniti barem 90 posto biljke od  prethodne sezone. To će osigurati kvalitetan proizvod.

Zapamtite što više obrezujete, više ćete grožđa imati.

Ako se trs ne obrezuje godišnje, izrast će izvan kontrole i izgubiti sposobnost plodnosti.

Ako je Bog je vinogradar. Isus je pravi trs. I konačno, mi smo grane. Kao takvi, ne samo da moramo donositi plodove, nego i mnogo ploda.

Božji narod mi vjernici također treba božansko obrezivanje..

Duhovno obrezivanje ne znači samo duhovnu operaciju koja uklanja ono što je loše.

To također može značiti odsijecanje dobrog i boljeg kako bismo mogli uživati ​​u najboljem.

Kipar je jednom stvorio veličanstvenog lava iz čvrstog kamena. Na pitanje kako je napravio tako divno remek-djelo, odgovorio je:  Bilo je lako. Sve što sam učinio ,

bilo je  da sam odrezao sve što nije izgledalo kao lav.

Rezidba je Božji način otklanjanja svega u našim životima štoi ne liči na  Krista, jer njegova smo slika.

Budući da obrezivanje boli, prihvatljivo je da vjernici odustanu i budu odrezani od loze jer mukotrpan je to proces.

Ali ako danas zasadim stablo jabuke, sutra ne mogu očekivati da ću ​​jesti jabuke. Potrebno je vrijeme da stablo sazri. Tek kad se drvo sazrije, ono donosi plodove… isto i mi  ljudi …

Moramo se razviti u vjeri i postati zreli u vjeri prije nego se može očekivati ​​da ću donijeti plod.

Možda je najbolji primjer kako nas Bog obrezuje u poslanici  Hebrejima 12: 3-11, primjer kako Bog disciplinira svoju djecu. U tom trenutku je bolno, ali je iz dobrog razloga - da možemo biti sudionici Njegove svetosti.

redak 11 kaže: Čini se da nijedno odgajanje nije radosno za sadašnjost, nego žalost; ipak, poslije donosi plod pun mira.

To obrezivanje tj. Odgajanje i ispravljanje događa se kroz naš život – to Gospodin ćini svakog dana.

Bog zbog svoje očinske ljubavi sve ćini da mi budemo sretni, da imamo puninu života,

da donosimo plodove u izobilju, ali ako mi to želimo, On nas neće prisiljavati.

Isus za sebe govori : Ja sam trs a vi loze.

Oni koji slušaju, prihvaćaju moje riječi i žive po mojim načelima, živjet će istinskim životom – neće se osušiti ni propasti.

Tražiti sreću,  zadovoljstvo ili neki mir izvan Njega, živjeti bez Njega, ne slušati ga, ne ići njegovim putem – značilo bi odcijepiti se, osušiti i otpasti od njega.

Ja sam trs, a vi loze – mladice.

Želi reći Vi i ja zajedno smo. Vaš život ovisi o meni.

Ako se pak udaljujete od mene, vi se počinjete sušiti kao loza udaljena od trsa.

Postali bi suhe loze za koje Isus kaže da se sijeku i bacaju u oganj ili vatru.

Zato Isus s vapajem danas moli: Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!

Ako u svojoj kući prekinemo vodovod, ostat ćemo bez vode, ako na stupu prekinemo žicu, ostat ćemo bez struje.

Ako u autu prekinemo dovod goriva aoto će stati ili se uopće neće pokrenuti.

Tako i u našem kršćanskom životu. Ako nam nije stalo do vjere, molitve, Crkve i do vršenja Božjih zapovijedi – ostat ćemo u tami zablude. Naš kršćanski život će se potpuno ugasiti.

Prekinut će se dovod Božje milosti i zajedništva. Naš kršćanski život će se potpuno ugasiti

Zato mi kao božja djeca moramo živjeti od Isusa – inače se predajemo velikom riziku da ostanemo bez hrane i životnih sokova. Mi od n jega primamo snagu da ne uvenemo i ne klonemo u životnim iskušenjima.

Stoga je prva dužnost kršćanina, da ostane u uskoj povezanosti s Isusom.

Ne smije ga ni jedna stvar, osoba, događaj, ideologija ili loše pričanje ljudi odijeliti od njega.

Nemojmo se nikada dati otrgnuti od trsa života, pa ma kakvi bili slatkorječivi poticaji ili ponude koje bi nas kasnije mogle upropastiti i unesrećiti.

Držati se ččvrsto Isusa znači imati sigurnost života.

Hraniti se njegovim kruhom i riječju, znači ne biti gladan i iscrpljen.

Upijati Njegov životne sokove, znači ne biti žedan i ne trpjeti od  žeđi.

Osloniti se potpuno na Isusa zači hodati ne šepajući kroz život.

To je ta istinska povezanost trsa i loze, Boga i čovjeka, božjeg i ljudskog života.

U takvom stanju nikakve prepreke u životu neće biti nepremostive, niti će život biti besmislen već pun životnog i sadržajnog soka.

Molimo gospodina da se ta povezanost između njega i nas ojača, sve više učvršćuje i nikada ne prekine.

Time ćemo ostvariti mogućnost u kojoj ćemo u svoje vrijeme donijti prave i spasonosne plodove vječnosti. Amen