150. obljetnica proglašenja svetog Josipa zaštitnikom i pokroviteljem cijele Crkve katoličke

slika-01

Ovih dana, promatrajući sve ove događaje oko nas, netko mudro iščitavajući „znakove vremena“ saže ih kratko u maksimu: „Od Josipa do Josipa“, aludirajući na situaciju u kojoj su se Crkva i vjernici našli uslijed proglašenja pandemije koronavirusa, a koja se obistinjuje u činjenici da se svete mise s narodom po odredbi hrvatskih biskupa ne slave s narodom nakon svetkovine svetog Josipa (20. ožujka), a najavljena je mogućnost ponovnog slavlja svetih misa s pukom od 2. svibnja tj. nakon blagdana svetog Josipa Radnika. Može li ovo biti slučajnost? Svakom vjerniku je bjelodano da u Boga nema slučajnosti. On nam uistinu želi dati jasnu poruku na koga nas osobito upućuje u ovim vremenima nevolje: ugledati se na Božjeg poniznog, šutljivog i strpljivog slugu - svetog Josipa.

Možda bismo u svojim promišljanjima mogli ipak reći: „Slučajnost! Zašto baš sveti Josip, zar nema toliko drugih velikih svetaca i moćnih zagovornika?!“ Uistinu se ne može ovome prigovoriti jer i u tom mnoštvu nebeskih zagovornika očituje se Božja dobrota i mudrost. No jedan je vrlo znakovit argument upravo „ZA“ svetog Josipa. Naime, ove 2020. godine navršava se 150. obljetnica proglašenja svetog Josipa zaštitnikom cijele Crkve Božje. Na zahtjev crkvenih dostojanstvenika, kao i svega mnoštva vjernika, papa Pio IX. proglašava svetog Josipa nebeskim zaštitnikom sveopće Crkve katoličke, a svoju odluku objavljuje bulom Quemadmodum Deus na svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 1870. godine. Koje li sretne okolnosti, tim više, ako znamo da je sveti Josip zaštitnik Vatikana, a pod njegovu moćnu zaštitu stavljen je i pontifikat pape Franje 2013. godine.

Vratimo se kratko na 1870. da bismo uočili situaciju u kojoj papa Pio IX. svetog Josipa proglašava zaštitnikom svete Crkve Božje. Crkva se našla u isto tako teškim vremenima kušnje kakva su i ova u kojima danas živimo jer ovaj Pontifeks u svojoj buli ističe: „… u ovim teškim vremenima dok se na Crkvu obaraju brojni neprijatelji i napadaju je sa svih strana i i nasrću na nju takvom žestinom da bezbožni ljudi izjavljuju da su je vrata paklena već nadvladala.“ Ne nameće li se i nama danas ova napast da upravo ovako i mi gledamo često na našu „crkvenu zbilju“ i pitamo se nije li Crkva „nadvladana“. Ali mi nismo „bezbožni ljudi“ i mi znamo istinu svetog Evanđelja i Isusovo obećanje: „… i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ (Mt 16, 18).

I naši pradjedovi duboko su vjerovali u ovu I/istinu. A u svojoj mudrosti i jednostavnosti okrenuli su se k Onomu kome je sam Bog povjerio svoga Sina Jedinorođenca na brigu. Hrvatski sabor i staleži, dana 10. lipnja 1687. proglasili su svetog Josipa zaštitnikom Hrvatskoga Kraljevstva i o tome sastavili tekst na latinskom jeziku čiji hrvatski prijevod glasi: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnoga zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“ Stoga je 2017. godine slavljena 330. obljetnica ovog sretnog i nadahnutog odabira Hrvatskog sabora, redova i staleža te je bila proglašena Godina svetog Josipa za područje Zagrebačke nadbiskupije koja je također (znakovito) vremenski bila omeđena dvjema svetkovinama svetog Josipa, odnosno trajala je od 19. ožujka 2017. do 19. ožujka 2018. godine. Tako u ovom nastojanju „iščitavati znakove vremena“ možemo itekako razumjeti da nas puno znakova upućuje na ovog tihog sveca, ali „glasnog“ u zaštiti i zagovoru svih onih koji mu se utječu.

Ako se vratimo još dalje u povijest Božjeg naroda i na „pralik“ svetog Josipa, naći ćemo ga u Josipu Egipatskom – Gospodin ga je postavio spasiteljem i izbaviteljem doma Jakovljeva u onim teškim godinama kada je vladala glad po svoj zemlji. Po njegovoj upravi Bog je očuvao svoj izraelski narod od bijede gladi, a sam egipatski faraon svu je upravu stavio u Josipove ruke i „kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: 'Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!'“ 

Utecimo se s pouzdanjem ovom našem svetom i moćnom Zaštitniku: poglavaru Svete nazaretske obitelji u svim potrebama naših obitelji, zaštitniku cijele Crkve katoličke u svim potrebama svete Crkve Božje i zaštitniku našeg Naroda u svim potrebama naše Crkve u Hrvata i hrvatskog naroda.

Idite k Josipu!

Marija Vuković