Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

 

Ivan Šaško

pomoćni biskup zagrebački

O kipu kardinala Franje Kuharića
nakon njegova otkrivanja i blagoslova
pokraj župne crkve sv. Siksta, pape, u Pribiću Crkvenom
o 100. obljetnici Kardinalova rođenja (15. travnja 1919. – 11. ožujka 2002.)

Srijeda, 2. listopada 2019.

 

1. Sada, kada je – nakon otkrivanja – pred nama kip kardinala Franje Kuharića, javljaju se prvi dojmovi i osjećaji, miješa se očekivano s neobičnim, ocjenjuje se 'pogođenost' oblika, a vjerojatno se probudilo i poneko sjećanje na susrete s Kardinalom.

I dok smo u takvome raspoloženju, prije samoga slavlja liturgije Srednjega časa, ističem tek nekoliko misli želeći proširiti doživljavanje ovoga djela koje je izradio akademski umjetnik gospodin Tomislav Kršnjavi. Njemu u ime svih suradnika zahvaljujem na ostvarenome. Razmišljanja, razgovori i susreti s njim, njegova spremnost na osluškivanje zamisli, njegova istančanost u razrađivanju predloženoga, kao i njegova uronjenost u proučavanje ne samo izvanjskoga izgleda nego i duhovne baštine kardinala Kuharića omogućili su radosnu i plodonosnu suradnju.

U odlučivanju o sadržajnim sastavnicama koje bi trebao odražavati kip neke osobe potrebno je izabrati koji trenutak 'zaustaviti', što umjetničkim prikazom od karaktera, tipičnih pokreta, životnoga okruženja, naglasiti. Pritom se uvijek traži određeni 'sažetak' osobnosti i službe. U životu biskupa jedan od sažetaka prisutan je u biskupskome geslu i grbu.

2. Tako smo geslo kardinala Kuharića, iznimno lijepo i iznimno zahtjevno za figurativnost: „Bog je ljubav“ pokušali prenijeti u likovni, kiparski izražaj, povezan s Kardinalovim likom. U tome smo se oslonili na simbole koji se nalaze u njegovu grbu: središnji križ, hostija i kalež, slovo 'M' i ljiljani.

Uočljivo je da se povezuju kristovska, marijanska i josipovska prisutnost, s koloritnim plohama koje se čitaju kao naznake hrvatskih nacionalnih boja i upućenost na stvoreni svijet i nadu vječnosti. Svi se ti elementi nalaze i na ovome kipu.

O Bogu koji je ljubav i koji se kao ljubav daruje najbolje govori Kristova euharistijsku prisutnost. Zato smo odlučili da Kardinal bude prikazan s pokaznicom u rukama, postavljen na zamišljenu os prema oltaru u crkvi, noseći Krista izvan crkve, na životne putove i u ozračje društvene svakodnevice. Time se ponajprije ističe istina cjelovitoga otajstva euharistije, koje je on svjedočio, a ujedno se čovjeka, kao biće stvoreno na Božju sliku, promatra u nerazdvojivosti od Božje prisutnosti te od Kristova utjelovljenja, Križa i Uskrsnuća.

U povijesnome smislu tako je povezan i spomen na Nacionalni euharistijski kongres s njegovim središnjim slavljem u Mariji Bistrici 1984. Znamo koliko je taj vjernički zamah bio važan za Crkvu i hrvatski narod.

pribic1

3. Spomenimo još nekoliko detalja:

U prikazivanju biskupa redovito susrećemo njihove likove s mitrom ili kapicom ('soli Deo') na glavi, s pastirskim štapom u rukama. Ovakav pristup omogućio je dobivanje čiste, cjelovite figure glave, a uporišna točka i svjetlo koje vodi jest svjetlo vječnoga Kralja i Pastira.

Kipar je odlučio prikazati Kardinala u mlađoj dobi, kako zbog ovoga mjesta rođenja, tako i zbog povezanosti s euharistijom koja uvijek 'pomlađuje' i govori o vječnome životu.

Poznajemo Kardinala kao navjestitelja i zagovornika. Ovdje on nije uhvaćen u trenutku izricanja riječi, ali to ne znači da manje govori. Uz blagi smiješak promatra i pokaznicu i promatrača; uvodi promatrača u razgovor s Božjom prisutnošću.

Kardinalu se ne vide ruke, jer su prekrivene velom, obuhvaćene Kristom. Ispred se nalazi euharistijski dar, a sa stražnje je strane stiliziran križ s Kristovim monogramom u sredini i s klasjem i listovima loze u krakovima: drvo života po kojemu je ljudskom ohološću došla smrt, a Kristovom poniznošću je darovana besmrtnost. Križ na Kardinalovim leđima i ne treba puno tumačiti, jer je prepoznat kao križ „cijele nacije“ u vremenima komunističkoga nasilja i u ratnim trpljenjima koje je dijelio u Domovinskome ratu.

Marijanska prisutnost istaknuta je na stražnjoj strani plašta, gdje se nalazi prikazan blaženi Alojzije Stepinac koji kleči pred likom Majke Božje Dolske.

Na čipki Kardinalove rokete nalaze se stilizirani ljiljani, govoreći o onoj josipovskoj tihoj i vjernoj prisutnosti koja osluškuje Božji plan i ponizno se ugrađuje u povijest spasenja. Na rubovima (bordurama) plašta i vela nalaze se cvjetni motivi koji upućuju na okićenost i obnovu svijeta, a povezani su s pučkom umjetnošću pribićkoga kraja.

4. Ovaj brončani kip, viši od 220 centimetara i širok 90 centimetara, namjerno je postavljen na osmerokutno postolje. To nije tek površna poveznica s oblikom tornja ove župne crkve nego govor o mjestu kojemu konačno mjesto nije zemaljska stvarnost, o vremenu koje prolaznost ne može obuhvatiti. Osmi dan je dan Gospodnji, dan Crkve koja po euharistiji živi u zalaganju za zemaljsku domovinu i hodočasti prema domovini na nebesima.

A ovaj susret našega zajedništva Crkve s likom Kardinala Kuharića na stazi je prema crkvi u kojoj slavimo svoje otkupljenje i iz koje izlazimo preobraženi Kristovim darom da bismo mijenjali svijet u Božjoj ljubavi.