Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa


U nedjelju 22. srpnja 2019. godine naš župni zbor predvođen sestrom Blandinom Rakarić i župnikom mons. Antunom Senteom ml. uputio se na svoje godišnje zahvalno hodočašće. Hodočašću su se pridružili i Josipovi radnici i nekoliko članova dječjeg zbora Josipove pahuljice. Nakon jutarnje sv. Mise i kratke okrijepe u župnom kafiću, starom Karlovačkom cestom smo se uputili u Samoborski kraj.

Prva postaja našeg hodočasničkog puta je bila Grgosova špilja koja se nalazi na početku sela Otruševec, nedaleko Samobora. Špilju je 1973. godine, kopajući kamenje za gašenje vapna, sasvim slučajno otkrio Josip Grgos. Nova špilja otkrivena je 2007. godine. Kroz špilju  dugu 130 metara je izgrađen put i postavljena rasvjeta. Grgosova špilja je zaštićeni geomorfološki spomenik prirode čije dvorane u prigušenoj svjetlosti električne rasvjete oduzimaju dah, a u ovim vrućim ljetnim danima mogu pružiti i pravo osvježenje.

Karmel-Cerina-12

Tu nas je dočekao naš domaćin na putu kroz Samoborski kraj, gosp. Radovan Librić, tajnik udruge Ekosspiritus, kojeg posebno pamtimo od kad je ova udruga u srpnju 2015. godine, zajedno sa našim župnikom, organizirala duhovno radni kamp u našoj župi. Na putu do našeg sljedećeg odredišta gosp. Librić nam je pričao o ovom kraju, u kojem je rođen i s kojim živi. Cijeli kraj kojim prolazimo bio je prostor župe Sv. Anastazije, jedne od najstarijih župa Zagrebačke nadbiskupije. Prvi pisani spomen župe potječe iz 1334. godine, no neki događaji svjedoče da je župa postojala i mnogo prije. Župa Sv. Anastazije je nekad bila puno prostranija nego danas. S vremenom su se od nje odvojile neke župe. Gotovo sva mjesta ovog kraja imaju neki sakralni objekt, kapelicu, pil ili raspelo, gdje se barem jednom godišnje slavi sv. Misa. Od kapela je možda posebno poznata kapela sv. Ane o kojoj je spjevana svima dobro poznata pjesma „Kraj kapele sv. Ane“.

Karmel-Cerina-6

Prolazimo dolinom rječice Lipovečke gradine. Život ovog kraja je bio godinama usko vezan uz rudarstvo i uskotračnu željeznicu kojom su transportirane rude bakra, željeza, sadre i velike količine drva. Danas se ovdje nalazi velik broj vikendica i restorana, ovdje je početak brojnih planinarskih staza ali vrlo malo ljudi ovdje stalno živi. Prolazimo i pored velikog kamenoloma i uskoro dolazimo do sela Smerovišće odakle svoj put nastavljamo pješice, uz brijeg do 20-tak minuta hoda udaljenog planinarskog doma Cerinski Vir. Staru kamenu kuću iz 19.st. i staju su u ovaj prekrasan planinarski dom svojim predanim radom uredili članovi HPD-a Sveti Patrik iz Samobora i članovi Udruge Ekosspirituss prijateljima. Svaki od graditelja i donatora je ovdje dao što je mogao i znao. Gospodin Librić nam svjedoči da je obnova ove kuće prije svega bilo prekrasno druženje tijekom kojeg su nastala brojna prijateljstva, brakovi i kumstva. Nakon 10-tak godina obnavljanja ova kuća je kao planinarski dom svečano otvorena 2015. godine. Prostor pruža okrijepu za dušu i tijelo. Tako smo se i mi počastili ukusnim domaćim ručkom prije kojeg smo se kratko pomolili u maloj kapelici koja se nalazi u sklopu doma.

Karmel-Cerina-49

Vrhunac ovog prekrasnog dana je bila sv. misa u Karmelu u Brezovici kojom smo se pridružili obilježavanju 80. obljetnice dolaska prvih Bosonogih karmelićanki u Hrvatsku, u Brezovicu, a na poziv ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, blaženog Alojzija  Stepinca. Punih osamdeset godina u ovim zidovima samozatajno žive naše sestre s kojima smo posebno povezani i u čijoj blizini uvijek osjetimo snagu molitve i žrtve. Sv. Misu je predvodio naš župnik mons. Antun Sente ml., a pjevanjem animirao naš župni zbor, uz pratnju orguljaša Krešimira Klarića, saksofonista Frana Mikše i solistica dječjeg zbora Josipove pahuljice. Za svoju  propovijed je mons. Sente iskoristio evanđelje o Mariji i Marti, dvije sestre, koje su tijekom kršćanske povijesti često prikazivane kao dva tipa Isusovih učenika, a s kojima se lako mogu usporediti i naše sestre karmelićankei u kojima uzor može pronaći svatko od nas.

Karmel-Cerina-58

Naš ovogodišnji susret sa časnim sestrama u Karmelu pamtit ćemo sigurno i po posebno srdačnom susretu djece i sestara. Naš ministrant Borna i svirač Fran su prilikom susreta za časne imali nekoliko iskrenih dječjih pitanja kao što su: imaju li televizor, mobitel, da li su tužne što ne mogu ići na more, da li im je dosadno, imaju li one uopće grijeha i moraju li se ispovijedati. Odgovore sigurno znate. Naše časne žive za Krista i u Kristu i kako da im onda išta nedostaje.

Zahvalni za ovaj prekrasan dan, radosnih lica vratili smo se u naš Karlovac, na naš Dubovac.