Na molitvu za beatifikaciju i kanonizaciju Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića pozvao je mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa, na početku misnog slavlja u srijedu 11. ožujka 2026. godine. Misno je slavlje tada predvodio fra Dragan Grizej OFM, rektor papinske manje bazilike i Trsatskog svetišta. Koncelebrirali su vlč. Krešimir Haramija, župni vikar Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, fra Leopold Palić, župnik Presvetog Trojstva i gvardijan u Karlovcu, vlč. Dragutin Goričanec, župnik Uzvišenja svetoga Križa u Završju, te mons. Antun Sente.
Pozdravljajući na početku misnog slavlja okupljene vjernike mons. Sente pozvao ih je na molitvu za dragog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franju Kuharića, kojemu se danas spominjemo obljetnice preminuća. Neizmjerno smo zahvalni kardinalu Kuhariću jer je on ovu karlovačku crkvu svetog Josipa u ime svih biskupa govornog područja 1987. godine uzdigao na čast Nacionalnog svetišta. Time je, nakon pedeset godina, ispunio želju blaženoga Alojzija Stepinca te proslavio tristotu obljetnicu odluke Hrvatskoga sabora kojom je sveti Josip izabran za zaštitnika Hrvatske.
Iščekujući skorašnje proglašenje Nacionalnog svetišta papinskom manjom bazilikom, zahvaljujemo dobrom Bogu na daru kardinala Franje Kuharića i papina prelata Marijana Radanovića koji su svojim svećeničkim i biskupskim služenjem uvelike doprinijeli širenju pobožnosti svetom Josipu u hrvatskom narodu, čemu smo i danas svjedoci. Stoga se nadamo i na tu nakanu molimo da ćemo slugu Božjega kardinala Franju Kuharića, a i ovog vrlog karlovačkog župnika, graditelja ovog svetišta Marijana jednoga dana moći častiti kao blaženike i svece Katoličke Crkve, kazao je na početku misnog slavlja mons. Sente.
Mnoštvo hodočasnika iz različitih krajeva Hrvatske među kojima su bili i vjernici Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Stenjevca predvodili su župljani Župe Presvetog Trojstva iz Karlovačke zvijezde sa svojim župnikom i gvardijanom fra Leopldom Palićem ofm. Župljani Presvetog Trojstva animirali su pjevanje i sudjelovali u liturgiji posluživanjem službe Riječi.
U prigodnoj homiliji fra Dragan Grizej između ostalog je kazao kako dolazi iz „kuće Nazareta“, iz hrvatskoga Nazareta – s Trsata – da svima donesem taj mir. Naša trsatska crkva još uvijek, na neki način, miriše na Svetu obitelj, jer se sveta kućica tri godine i sedam mjeseci zadržala na trsatskom brežuljku. To je bila sveta nazaretska kućica u kojoj su živjeli Josip, Marija i dijete Isus. Iz te kuće, iz toga doma Isus dolazi u ovaj svijet kao savršen – da nas obogati, oplemeni i očuva. Donosi nam dvije zapovijedi ljubavi.
Danas govorimo o Božjem zakonu, ali Isus nam želi reći: ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim bićem svojim. Drugim riječima, braćo i sestre – izgorite za Boga. A svoga bližnjega ljubi kao sebe samoga. Ne negdje daleko, braćo i sestre, nego konkretno u našim obiteljima, u našoj kući, u našem domu, među našima. Tu smo poslani biti misionari. Tu smo poslani biti ljudi vjere, ljudi čestitoga i svetoga života. Poštivanje Božjih zapovijedi jedini je put koji čovjeka može učiniti sretnim. Grijeh čovjeka ne oslobađa. Često ćemo čuti kako netko kaže: „Crkva stalno nešto brani.“ Ne brani. Crkva daje savjete za sretan, uredan, svet i čestit život.
Mi kao kršćani želimo da nam bude dobro i lijepo. Ali kako će nam biti dobro i lijepo ako živimo kako god? Da bi u kući bilo dobro i lijepo, svatko mora znati svoje dužnosti. Netko mora skuhati, netko počistiti, netko naložiti vatru, netko učiniti dom lijepim i dobrim.
Zato se moramo truditi: grijeh od sebe udaljavati, a prianjati uz kreposti i dobro. Josip, Marija i Isus u tome su savršeni uzor. Oni nas uče poštivati Božje zapovijedi. Čovjek koji je zarobljen alkoholom, drogom ili kockom nije slobodan. On je ovisnik. Takvih slučajeva, nažalost, ima i u našim obiteljima. Zato se moramo čvrsto držati Krista Spasitelja, njegove Presvete Majke i njegova poočima Josipa. Nije ni njima bilo lako. Bježali su iz Betlehema u Egipat, vraćali se, bili progonjeni. Ali su ustrajali slušajući glas Božji. Josip osluškuje što mu anđeo govori i zna da Bog ravno piše po krivim crtama našega života. Bog nas ne želi nesretne, nego sretne. Ali očekuje naš odgovor. Karlovac i ova bazilika mjesto su gdje se moli za obitelj. Uzor nam je Sveta nazaretska obitelj. Hrabri budite, ne bojte se. Malo je potrebno – malo volje i malo želje. Neka vas zagovor Svete obitelji čuva i štiti, a sveti Josip neka bude čvrst stup vaših obitelji poručio je okupljenima fra Dragan.
Na kraju misnog slavlja mons. Antun Sente pozvao je sve okupljene vjernike na sudjelovanje u nadolazećim svečanostima proslave svetkovine svetog Josipa i proglašenja crkve Nacionalnog svetišta svetog Josipa papinskom manjom bazilikom.
Program proslave započinje u četvrtak 12. ožujka 2026. godine u 18.30 sati misnim slavljem i blagoslovom Svetih vrata Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa, djela akademskog kipara Petra Dolića. Misno slavlje predvodit će mons. Marko Kovač, pomoćni zagrebački biskup.
Središnja proslava nastavit će se u subotu 14. ožujka 2026. godine kada će u 11 sati misno slavlje predvoditi dr. sc. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Istoga dana u 18.30 sati misno slavlje predvodit će mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa.
Hodeći ususret proglašenja Nacionalnog svetišta svetog Josipa Papinskom manjim bazilikom mons. Sente upoznao je okupljene vjernike sa poviješću te znamenitostima svetišta Majke Božje Trsatske.
Svetište Majke Božje Trsatske
Postanak Svetišta Maje Božje Trsatske povezan je s tradicijom o čudesnom prijenosu Nazaretske kućice i njezinom boravku na Trsatu (1291. – 1294.). Krčki knez Nikola I. ubrzo je, po preseljenju Bogorodičine kućice u Loreto, izgradio prvu malu crkvu na mjestu gdje se ona na Trsatu nalazila. Marijin Trsat postaje hodočasničko stjecište čiji je ugled dodatno osnažen čudotvornom slikom Gospe Trsatske koju je Hrvatima, neutješnima zbog gubitka Svete kućice, 1367. godine darovao papa Urban V.
Čudotvornu sliku Majke Božje vjernici nazivaju „Majka milosti“. Predaja kaže da ju je osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj je iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njezine krunidbe održala se pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. „Majka milosti“ ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti Otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji je pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj Marija dijeli svojim štovateljima. Nalazi se na glavnom oltaru, a iz crkve se iznosi prigodom raznih procesija, primjerice na blagdan Gospe Trsatske ili na Veliku Gospu.
U XV. stoljeću svetište preuzimaju franjevci, koji su i njegovi današnji čuvari. Dugoj se povorci hodočasnika 8. lipnja 2003. godine pridružio i Sveti Otac Ivan Pavao II.
Najstariji dijelovi glavne lađe i svetišta današnje crkve potječu iz kasnogotičkog razdoblja obilježenog donacijom Martina Frankopana, koji je 1453. godine započeo graditi novu crkvu i samostan za franjevce iz Bosanske vikarije. Sadašnjem izgledu crkve i samostana ponajviše je pridonijela barokizacija provedena nakon velikog požara 1629. godine. Svetištem dominira raskošni glavni oltar iz 1692. godine. Na kasnogotički trijumfalni luk 1707. godine postavljena je barokna kovana rešetka, a iznad njega 1714. godine velika slikana kompozicija Navještenja, u koju je mletački slikar C. Tasca uklopio prizor prijenosa Svete kućice. Pale oltara sv. Mihovila i sv. Katarine, lijevo i desno od trijumfalnog luka, u prvoj polovici XVII. stoljeća naslikao je Švicarac S. Schön. Uz svaki od devet crkvenih oltara sačuvane su vijesti o naručiteljima, donatorima i majstorima koji su ih izradili ili naknadno ukrašavali.
Franjevački samostan sastoji se od Malog klaustra, Ljetne blagovaonice s glasovitom Schönovom slikom „Mistična večera Svete obitelji“ iz 1640. godine, Zimske blagovaonice s portretom fra Franje Glavinića, voditelja obnove samostana potkraj prve polovine XVII. stoljeća, samostanske galerije starih majstora i novijih umjetničkih donacija, biblioteke, arhiva i riznice prepune zavjetnih darova hrvatskih banova, habsburških careva i drugih svjetovnih ili crkvenih velikodostojnika.
Od mjesta gdje se nekad, podno brijega, nalazila luka na ušću Rječine do samostana vode Stube Petra Kružića. Ime su dobile po hrvatskom vojskovođi koji ih je 1531. godine započeo graditi. Uz stube se nižu gotičke i barokne kapele podignute kao zavjeti uglednika. U XIX. stoljeću oko samostana se počeo uređivati Marijin perivoj.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično prikazuju lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i drugi darovi od XIX. stoljeća do danas.
U sklopu samostana u XVII. stoljeću osnovana je i gimnazija za školovanje mladih franjevaca. Više od stoljeća ondje su djelovale teološka škola, prva trsatska pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga „Lekcionar Bernarda Splićanina“ te „Evangelistarum“ iz 1532. godine Marka Marulića, kao i „Raj duše“, osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski, autora Nikole Dešića.
Svetište Majke Božje Trsatske uzdignuto na čast papinske manje bazilike je 1930. godine.
Brončana skulptura „Trsatski hodočasnik“ rad je akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura prikazuje papu Ivana Pavla II. u molitvi, a postavljena je u čast trećega pastoralnog posjeta pape Hrvatskoj 2003. godine.
