180502-Sesnaesta-srijeda-Velike-poboznosti-sv-Josipu-17

Draga braćo i sestre!

Slika trsa i loze danas vjerojatno za mnoge ne posjeduje istu snagu do koje se dopire življenjem te stvarnosti u svakidašnjici, ali ostaje govorljivom slikom iste žile kucavice, istoga životnog soka u venama. Ako je Krist trs, a mi loze, znači da između njega i nas postoji životno zajedništvo, davanje i primanje istoga božanskoga života, besmrtnosti. Često čujemo kako je potrebno nasljedovati Isusa u smislu oponašanja, ali u tome poticaju leži i kušnja stvaranja nemoguće duhovne napetosti. S pravom kaže jedna kineska poslovica: „Ne može se dugo stajati na vršcima prstiju.“ Koliki su pokušali oponašati Isusa Krista, ali bez Krista u sebi. Njega je moguće nasljedovati samo u mjeri Božjega dara u nama.

Sveti Pavao ne kaže da je prvo i najvažnije oponašati Krista, nego živjeti u Kristu. U krštenju smo postali pritjelovljeni Kristu. Poput loze na istome trsu, rastemo osnaženi protjecanjem božanske životne rijeke koja postoji u Kristu. To nije naša zasluga, nego Božji dar. Na nama je da dopustimo biti prožeti tim životnim protjecanjem: da dopustimo biti ljubljeni od Boga.

Pred nas kršćane postavljena su dva zahtjeva: ostati tj. „boraviti u Kristu“ i „donijeti rod“. Kristov je učenik istrgnut od sebe samoga i njegovo je središte u Kristu. No, taj je odnos uvijek uzajaman: Ostanite u meni i ja u vama. Razumljivo je zašto Isus upućuje poticaj: „Ostanite u meni i ja u vama“. To je poziv da se u njemu pronađe mogućnost nadvladavanja besplodnosti od koje toliko puta trpimo. A kada smo to suhe grane koje ne donose rod? Svaki put kada živimo razmrvljenost bez povezanosti koja objedinjuje našu težnju prema vječnosti, kada ustrajavamo u životnim neistinama ne prihvaćajući Radosnu vijest.

Mi, kršćani, lako primjećujemo da živimo u svijetu prepunom proturječnosti i napetosti, u svijetu bez vrijednosti koje bi svi prihvaćali, bez jezika u kojemu bi iste riječi imale isto značenje. Lako uviđamo da nedostaje uporište, kao da je 'izgubljeno središte', zbog čega svakodnevno susrećemo životnu nesigurnost, a nerijetko i izgubljenost.

Ostanite u meni, skupite komadiće svojih spoznaja, svojih osjećaja, svojih iskustava; iscijelite raspršenost koja lako zamagljuje pogled, izađite iz besplodnosti rasprava, planova, uvjeravanja, nadmudrivanja koja proviru iz sebičnosti. Pritom se ne radi o sidrištu koje bi nas držalo na mjestu, nepomične, nego o središtu kao osovini gibanja, o korijenu ili dijelu živoga organizma koji odražava pripadnost i pridonosi rastu. Životno tlo Crkve je Krist. Ako se Crkva, pisana velikim slovom, ukorjenjuje negdje drugdje, može biti sve drugo samo ne vinograd Gospodnji. Ako ne računa na 'evanđeosko proturječje' i osporavanje u poslanju, znači da se oslanja na ljudska sredstva, zaboravljajući da Crkva prima snagu isključivo iz Križa i Uskrsnuća. Njezina je snaga Duh Sveti, onaj koji tvori život, Životvorac.

Naša se, pak, vjerodostojnost očituje u drugome zahtjevu – donijeti rod. Taj se glagol u ovom kratkom evanđeoskom tekstu ponavlja čak šest puta. Plod na trsu nije neki ukras, već daje trsu smisao. No, Isus upozorava: Bez mene ne možete učiniti ništa. Tekst koristi glagol dynamai, koji izriče nutarnju moć i snagu. Plodnost Crkve ne izvire iz ljudskih sposobnosti, iz lijepo sročenih dokumenata, iz političke važnosti, iz savršene organizacije, već iz poziva da očituje Kristovo otajstvo. A to se očitovanje vidi i u organizaciji, i u dokumentima, i u kulturi i u politici. Crkva koja donosi plod često se ne vidi. Život se rađa i raste u tajnosti, u dubini, u prostoru koji ne pripada znatiželji, javnosti, prividu i ispraznosti, daleko od svega što odudara od skrovitosti dobra.

Ta Isusova riječ – da bez njega nećemo postići ništa– jedna je od najradikalnijih rečenica u Novome zavjetu. Ne kaže da ćemo postići skromne rezultate, već baš ništa. Bilo koja aktivnost izvan Boga ostaje neplodnom; bilo koji rad bez njega je uzaludan napor, čak i ako poprimi izgled velikih i važnih djela. I Crkva se i kršćani mogu pretrpati i gušiti aktivizmom koji vodi u ispraznost.

U životu Crkve i kršćana pojedinaca postoje kriteriji koji su po Božjoj mjeri. Oni koji nisu povjerovali Kristu neće ih moći razumjeti. Možda će pohvaliti humanitarne akcije, diviti se žrtvi i izgaranju za bližnje, ali će im ostati dalekim motiv i ukorijenjenost u Krista i jedini istinski razlog svakog kršćanskog djelovanja. Ljudski je život uistinu nalik vinogradu i njegovim plodovima. Mnoštvo loze bit će očišćeno, mnoštvo lišća i ljepote uvenut će, ali će plodovi donijeti radost pogledu i srcu svih onih koji će u zajedništvu biti zahvalni za dar.

Večeras u ovo Svetište hodočaste vatrogasci koji će za par dana proslaviti svoga zaštitnika, a ujedno i suzaštitnika zagrebačke nadbiskupije – sv. Florijana. Ovaj svetac simbol je očišćene loze, ploda na trsu Isusa Krista. I nije čudno što su baš vatrogasci ovoga sveca uzeli kao svoga zaštitnika, ali i što hodočaste sv. Josipu jer to su osobe za koje se ponekad čuje misao koja govori jače od zvuka njenih riječi. Zgusnuta je i zbijena, jasna i otvorena, precizna i ujedno široka. Glasi: „On je na svom mjestu!; On je rođen za to mjesto!; On je čovjek na svom mjestu!“ ili jednostavno: „On je na mjestu.“

Dragi vatrogasci!

Na kojem ste vi mjestu? Pokušat ću s vama i pred vama promišljati... Gdje možemo pronaći naše vatrogasce?

... možemo ih naći

U našim vatrogasnim domovima, kako marno brinu oko vatrogasne opreme i vozila...

... možemo ih vidjeti

U našim školama, gdje preventivno poučavaju djecu...

... možemo ih zateći

Dežurne, budne kada svi spavaju...

... možemo ih gledati

Na vatrogasnim vježbama, gdje pokazuju stečeno znanje...

... možemo ih slušati

Kada oblikuju zvuk svirajući u vatrogasnim limenim glazbama...

... možemo ih vidjeti ponosne

Na svaki metar izgrađenog i obnovljenog vatrogasnog doma, na sate darovanog dobrotvornog rada...

... možemo ih sresti

Na takozvanim dislokacijama uz najljepše nam more, kako prijateljski priskaču u pomoć svojim kolegama okupljenim u vatrogasnim društvima...

 

... možemo ih pronaći

U Vatrogasnoj školi i na raznim veleučilištima, gdje stječu znanja koja će ugraditi i u našu sigurnost

... možemo ih naći

Kao stalno zaposlene, možemo ih naći kao dragovoljce – volontere...

... možemo ih naći

Zamišljene nad godišnjim proračunima, potištene zbog varljivih obećanja, a neizmjerno zahvalne za svaki dar svojim načelnicima i gradonačelnicima, županima i ministrima...

... možemo im se diviti

Na koji način znaju okupiti i povezati ljude što se najjasnije zrcali u podizanju kornatskih križeva, spomenika stradalim vatrogascima iz Šibenika, Vodica i Tisnog, spomenika koji je stopio tolike korake, ruke i srca i utisnuo u kamen neprolazni hvalospjev vatrogasnoj žrtvi...

... možemo ih vidjeti

Kako prelaze granice Lijepe našekako bi pošli ususret prijateljima vatrogascima Slovenije, Austrije, Njemačke, Europe i svijeta; i tako mi, koji smo kulturno oduvijek Europa, po njihovim prijateljstvima Europu živimo...

... redovito ih vidimo

Kako prvi priskaču u pomoć kada treba spasiti čovjeka i njegovu imovinu, kada treba štititi polja i šume, kada treba izići ususret stradalom čovjeku...

... možemo ih vidjeti u molitvi

Jer su oni sastavni dio naših župnih zajednica, stoga su s pravom nezamislive procesije, križni putevi, proslave župnih patrona bez vatrogasaca...

... možemo ih naći

Duboko sabrane, kao na Veliku subotu, kada odaju počast Božjem grobu, čuvajući stražu...

... možemo ih vidjeti

Vesele jer su organizirali susret – druženje za svoje sumještane i prijatelje...

... možemo ih vidjeti tužne

Kada se sa pijetetom i poštovanjem opraštaju od svojih pokojnih članova ili članova njihovih obitelji ili prijatelja...

... možemo ih vidjeti kao hodočasnike

Koji se svake godine u mjesecu svibnju okupljaju oko sv. Josipa ovdje u Karlovcu, zaštitnika ovoga grada, županije i naše domovine Hrvatske, moleći njegov zagovor...

I vraćam se misli... Čovjek na svojem mjestu! To je čovjek na svom mjestu!

Dragi vatrogasci!

Hvala vam što ste danas na ovom mjestu i što ste uvijek na svom mjestu. Od Boga ste ljubljeni, stoga, dopustite si živjeti živjeti u Kristukako bi donosili obilat rod!

AMEN.

Homilija preč. Matije Pavlakovića, rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu: