17-170426-vlc-Dragutin-Goricanec

Evo, ljubljeni, čuli smo Božju Riječ koja nam je darovana kao prva hrana na ovoj sv. Misi. Čuli smo u prvom čitanju kako je dobri Bog učinio čudo, makar je sve bilo zatvoreno, čuvari čuvali apostole, ipak su čudom Božjim izašli i dalje svjedočili za Isusa da je živ i da je pobijedio zlo, smrt, Đavla. A čuli smo i u Evanđelju da je Bog poslao svoga Sina kako bi svi bili spašeni, kako je dobrome Bogu stalo do svakog čovjeka, svake osobe, gdje se spominje vjera koja nam je tako važna, pouzdanje u dobroga Boga, naročito kada molimo. Ako bez vjere, molimo mi tada brbljamo, trošimo vrijeme uzaludno. Zato dobar dio katolika ni ne moli, jer nikada nisu uspjeli kvalitetno moliti i nikada nisu uspjeli doživjeti prekrasne plodove po molitvi. Evo, ispričat ću vam primjer gdje sam primijetio da, nisu toliko problem ljudi koji imaju velike mane, koji su negdje u nečemu na krivom putu, nego katolici koji idu na misu. Kako sam gore u Završju i kako je to veliko područje, terenski, kod mene u Međimurju odakle sam rodom, na takvom terenu ima šest župa po par tisuća ljudi, tako da je teren veliki. I, onda, za zornice sam išao svaki dan skupljati ljudi. Već u 4,13 sam ustajao da bi pripremio vozilo. I netko mi je spomenuo za jednog čovjeka, za kojega bi ja rekao da je često žedan, neki bi rekli da je pijan. Ja probam jedan drugi izraz upotrijebiti, da je često žedan. A, ja sam to zapamtio gdje taj čovjek živi, u kojoj kućici i kad sam išao u jutro po ljude s vozilom, za zornicu skupljat, onda sam kod njegove kućice trubio. Osim toga sam ga prikazivao na misama, a i za sebe sam ga molio dar ljubavi do njega, dar dobrote, da mogu dobrotom nastupiti kada ću se s njim susresti. Većima ljudi, automatski, čim vidi manu kod nekoga, gotovo, već ga zaobilazi. Žalosno je što to i katolici radi, koji se smatraju vjernicima. I kad sam ga po danu sreo, onda sam se zaustavio, pozdravio ga i pitao: "Jel' Vi čujete kad Vam ja trubim u jutro kad idem pokraj Vaše kućice?" On kaže: "Čujem, ali ne znam tko je to!" Kažem "Ja sam!" Pa pita me: "A zašto trubite?" "Je, zato što očekujem da ćete doći na zornicu, ne, vidite da idem pokraj Vas, pokraj Vaše kućice s vozilom, prema tome, samo trebate par koraka napraviti na cestu, evo, i lijepo ćete se odvesti na zornicu i lijepo ću Vas vratiti!" A dalje su čekali drugi ljudi, oni su čuli da ja trubim, jer se to čuje na daleko, kako je tamo mir tišina. I, onda su me pitali: "Kome Vi to tamo trubite?" Ja sam rekao: "Tome i tome!" Pa su me pitali: "A zašto mu trubite?" "Pa zato jer ga očekujem da će doći i ići na zornicu, da će isto pričekati kak' i vi prijevoz!" A oni su se nasmijali, kažu: "Pa, velečasni, pa nema šanse!" "Hm, dobro!" Sad si mislim, sam vi kažite, nema šanse. Taj čovjek je slijedeći tjedan čekao, lijepo u jutro. I, ovi, poslije kad su ušli u vozilo su se iznenadili, zamalo da nisu opali u nesvijest, jer su bili sto posto uvjereni da taj čovjek nikad neće u crkvu doći. A čak se dogodilo da iz tog sela neko jutro drugi nisu išli, a on je išao! Dakle, po tom pitanju ih je već brzo preduhitrio! I tada sam razmišljao, o dobri Bože, problem smo mi vjernici, mi katolici. Ovi ljudi, očito nisu imali ljubavi do njega koji su bili iznenađeni da je on krenuo na zornicu. Ovi ljudi, očito nisu s vjerom molili, jer da su s vjerom se pomolili za njega, bilo bi im normalno da se pojavio! Pa, tko smo mi Bože, trebali njega, prema tome, normalno da je Tvoja milost dakle sad djelovala. Samo oni, očito su molili bez vjere i pitanje da li su se za njega uopće pomolili. To je taj problem, ako mi bez vjere molimo i ako nemamo dobrote do bližnjih. Ja sam čak doživio, od policajca u Njemačkoj, dobrotu, kada nisam imao neka iskustva s policijom, jer kod nas je bila milicija u Jugoslaviji. Onda sam imao iskustva gdje su me gnjavili za neki broj na autu koji je slabo se vidio, pa onda nakon nekog vremena, nekako su to kao da je krivo, dakle, zapisano umjesto osam da je šestica bila zapisana, a tamo je malo bilo istrošeno i to su onda gnjavili, ta milicija mene, dok na kraju dubinskim snimanjem nisu otkrili da ipak nije ukraden, da je sve u redu. A recimo, kad sam po Njemačkoj ja se vozim, odjednom policija s rotirkama ispred, daju mi znak sa strane da stanem. I stanem. Dođe policajac, Nijemac, pozdravi me i pita da li govorim Njemački. Ja sam rekao: "Govorim." Zamoli me dokumente, pogleda, čučne do mene, kako sam otvorio vrata, čučne do mene i govori: "Kada idete s lijeve trake na desno, isto dajte znak, što mi većinom kažemo žmigavac, kao što dajete kad idete s desne trake na lijevu." I pita me: "Jeste li razumjeli?" Ja kažem: "Jesam!" I zaželi mi lijepu, ugodnu vožnju, putovanje sretno, pozdravi me, da mi dokumente, doviđenja. I, budući da je s takvom posebnom dobrotom nastupio taj policajac, ja sad kad se vozim i vidim u retrovizoru da nema nikakvog vozila iza mene, samo me anđeli mogu vidjeti, ja svejedno dam žmigavac i sjetim se tog policajca, evo vidiš radi tebe, dobri čovječe, ja sad to radim! Dakle, taj policajac je dobrotom postigao daleko više, nego bi inače da je kaznio. Tako da, čak, evo, policija zna kako se ljudima može pomoći da budu bolji, a mi, vjernici, koji nekako si umišljamo da smo mi sada posebno Božji, a mi, da li mi imamo dobrote do takvih osoba? Jer, mi smo u napasti da bi htjeli sve na brzinu, i sad ako nas takva osoba koja ima neku vidljivu manu, odmah ne sluša, da mi sada tu osobu odmah otkantamo i u svom srcu i inače da nećemo imati posla s njom. A to je baš dobro da se molimo za dobrotu prema toj osobi, za dar prijateljstva da možemo postati prijatelji toj osobi, a kada ta osoba doživi da smo mi prijatelji, hoće nas poslušati da dođe ta osoba k Isusu! Jer, kad sam prvi put doživio da sam uspio, uz Božju pomoć jasno, čovjeka alkoholičara, dovesti u crkvu na ispovijed, na misu i svetu pričest, onda je taj čovjek, poslije, na izlazu doživio neugodu, jer su naši onda, vjernici, koji su išli van iz crkve, navalili na njega: "Auh pogledaj kak' 'zgledaš, auh gle kak' smrdiš, ne! Tako da mi je on već prije rekao kad sam mu dao savjet neka dođe na ispovijed, na svetu pričest, na misu, dakle, je rekao: "Ja Vam tam' ne spadam velečasni, ja sam pijanac, ja kunem Boga, ja ovo, ja ono!" Pa sam ja onda rekao: "Ako ćeš ti čekati da se popraviš i da onda dođeš u crkvu, nećeš to ti dočekati niti ja, ti dođeš sada takav kakav jesi! K Isusu možemo kakvi jesmo! Na žalost ljudi nas ne prihvaćaju kakvi jesmo, ali Isus da!" I tako da me onda poslušao, ali samo zato što smo uspostavili prijateljstvo. Ako to mi ne uspostavimo, neće nas poslušati ljudi! Zato je dobro moliti! Evo i sv. Josipa. Ja volim često moliti: "Sveti Josipe, moli za mene taj dar, tu milost, da imam Isusa i Mariju na prvom mjestu u životu, ti si imao na prvom mjestu Isusa i Mariju! Sveti Josipe, moli za mene dar čistoće, za moje bližnje, ti si imao taj dar, Blažena Djevica Marija! Sveti Josipe, ti si se brinuo i za materijalne stvari, mi se trebao brinuti, imamo određenu zajednicu, pomozi mi da mogu što bolje spajati duhovno s materijalnim, da što ispravnije se s materijalnim stvarima služim, što češće imamo molitvu u liturgiji 'da se uspijemo s materijalnim stvarima pravilno služiti, a za nebeskim težiti' i tako dalje!" Dakle, i druge određene stvari volim moliti svetog Josipa, jer nam je u stanju prekrasne stvari izmoliti. Volim, dakle, razmišljati i kada molim radosnu krunicu i onda kad je Blažena Djevica Marija doživjela da je anđeo navijestio da je dobri Bog zove biti Majka Spasiteljeva. Pa razmišljam, o sveti Josipe, ti ćeš uskoro čudne stvari primijetiti kod Marije, ti ćeš primijetiti da je u drugom stanju, a ti si dobrotom nastupio, mogao si reći nije to tvoje dijete, Nju bi kamenovali sa Isusom, ali ti si planirao potajno je otpustiti. Ali, evo, došao ti je dobri Bog u pomoć! Ili, kada razmišljamo kako se Isus rodio, o Josipe, što si tu sve trebao izdržati, koji put prevaliti, tražiti gdje ćete prenoćiti, puno toga! Pa poslije, kad ste u hramu bili, dakle sigurno ste se dičili i ti i Marija sa Isusom, bili sretni, a poslije sve kad čujete i starca Šimuna i proročicu Anu staricu! Dakle, volim, jednostavno razmišljati, kako se to događalo poslije kad ste Isusa tražili. Pa ja sam uvjeren Josipe da ti nisi kak' drugi znaju biti u braku, pa onda kad se nešto takvo dogodi, neki problem, onda muž ženi predbacuje: "Ti si kriva! To je tvoje!" A žena mužu: "Ma ti si kriv! Zašto nisi ovo!" Vi sigurno niste, Josipe, Marijo, jedan drugoga krivili što se Isus izgubio! Sigurno ste kakvom dobrotom nastojali nastupati, makar niste razumjeli zašto sve poteškoće, nevolje! Tako da je dobro da molimo Josipa, Mariju, da nam izmole tu milost da uspijemo, evo, dobrotom osvajati ljude za Isusa! Evo, i slaveći dalje Isusa kroz Euharistiju, molit ćemo Ga, dakle, da nam bude u pomoći, jer, jao nama vjernicima, katolicima ako tu zakažemo! Ako mi se postavimo da smo mi tu gospodari, u crkvi, mi tu jesno prisutni, ovi koji imaju vidljive mane, nek' budu izvan crkve, jao nama! Ako mi ne pronađemo načina kako, baš njih, s ljubavlju dovesti do Isusa, a drugo bude Isusova briga! Ne možemo mijenjati ljude! Sebe ne možemo promijeniti! Sebe ne možemo promijeniti! Koliko puta se pitam i pitam Isusa: "Isuse, a zašto sam tako loš čovjek? Zašto? Zašto znam povisiti ton na one koji mi najviše pomažu, prema kojima bi trebao biti najbolji?! Zašto? Kad ću se popraviti? Ali ne mogu, Isuse Ti me popravi! Tako da nismo u stanju sebe mijenjati na bolje, kako ćemo nekoga drugoga! Ali, ukoliko volimo mi k Isusu doći, a isto tragati da dobrotom pomognemo drugima koji su daleko da dođu do Isusa, e, Isus će sve učiniti! Evo neka nam u svemu tome pomogne zagovor Blažene Djevice Marije, svetog Josipa, svih svetaca i svetica, Amen.

Propovijed preč. Dragutina Goričaneca, povjerenika za pastorla osoba s posebnim potrebama Zagrebačke nadbiskupije: