U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama."
Riječ Gospodnja.
U onoj bivšoj vojsci strog je bilo zabranjeno govoriti o vjeri. Zbog toga se moglo ići u zatvor. Neki bogoslovi, pa i vjernici laici, to su i osjetili na vlastitoj koži. I ja sam bio u toj bivšoj vojsci. Znali su "drugovi vojnici" da učimo za "popa" kako su me zvali. U mojoj četi bio je jedan vojnik koji je iz Njemačke (gdje je zajedno živio s roditeljima) došao odslužiti vojni rok. Često me zapitkivao o vjeri. Ja sam mu tumačio. Priznajem da sam se koji put i sam začudio kako sam mu lijepo razložio Istinu, a završio sam tek srednju školu. Istina bila je to katolička gimnazija, ali opet bio sam još mlad. Sada znam da je Duh Sveti bio sa mnom te da me On nadahnjivao za prave riječi. I to takve riječi koje su govorile o našem Gospodinu Isusu, a opet nisu izazvale ondašnje "komandire" / zapovjednike da me kazne i zatvore. Tada sam posebno osjećao snagu Duha Svetoga.
Sada kao svećenik, kada ne znam kako postupiti, koju odluku donijeti, pomolim se Duhu Svetomu kako bi me usmjerio k onome najbitnijem. Još me nije razočarao. A vas molim da molite za mene i sa mnom da ni ja Njega ne razočaram!
