U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’« Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Riječ Gospodnja.
Prepoznajem dvije teme u gore zapisanom evanđeoskom odlomku: Povjerenje i hrana. Židovima je teško povjerovati da je Isus, kojega oni dobro poznaju Spasitelj svijeta. Smijem li to usporediti s nekim našim djelovanjem? Devedesetih, kada su naše dućane preplavili razni artikli iz Zapadnog svijeta, bili su nam zanimljiviji od oni koji su se proizvodili u nas. No, brzo smo spoznali da proizvod koji nam prodaje taj Zapadni svijet nema istu kvalitetu kao proizvod koji prodaje svojim sugrađanima. Spoznali smo da su naši proizvodi bolji i od onih koji Zapadni svijet daje svojim sugrađanima. Najbolji dokaz tome su brojni turisti u našim obiteljskim restoranima. Spoznati nam je da nam se i Bog objavljuje ne preko stranca nego kroz naše bližnje. I još važnije: Bog nije stranac, nego nam se neprestano približuje. Traži naše povjerenje – vjeru!
Ljudsko tijelo ne može bez hrane. Zapravo svako biće treba hranu. Čak i strojevi su potrebni svoje "hrane". Kako onda ne možemo shvatiti da i ljudska duša treba hranu. A što je drugo molitvena aktivnost nego duhovna hrana! I još nešto, baš kao što različiti ponuđači nude različitu hranu za tijelo tako postoje i različiti ponuđači duhovne hrane. Nekima je u interesu zaraditi na ljudskoj gladi, ne mareći o posljedicama ishrane, a postoje i oni koje raduje siti i zdrav čovjek. Slično se događa i u duhovnom hranjenju ljudi. Mi smo ti koji biramo!
