Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. 
Riječ Gospodnja.

Uvjeren sam da ovo čudesno umnažanje kruh pripada najpoznatijim dijelovima Svetoga pisma. Svjedoci ovoga događaja ostali su oduševljeni i govore: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!«  Dok ostajemo iznenađeni ovim Isusovim čudom kao vjernici pitamo se, a što je Isus želio tim čudom reći? Isus nikada ne čini čuda da bi ljude zabavljao, niti da ih samo hrani ili liječi! Sva čuda imaju svoj duhovni smisao. Koji je duhovni smisao ovog čuda? Ovo čudo na neki način se nastavlja na izlazak Izraelskog naroda iz Egipatskog ropstva. Cijelo vrijeme Bog je svoj narod hranio manom - kruhom nebeskim i na taj način pokazao da brine za njih. Ovim čudom Isus je također dokazao da brine za svoj narod i ne samo to! Na jednom mjestu Isus je rekao za sebe:Ja sam kruh živi koji je s neba sišao! Tko bude jeo od toga kruha živjet će uvijeke. Uostalom Isus nas je naučio molitvu Oče naš u kojoj spominjemo: …kruh naš svagdanji daj nam danas… Sve nas to navodi na zaključak da Isus želi da za svagdanji kruh revno radiom i da ga sa potrebitima dijelimo, a za duhovni kruh molimo i dostojno ga svake nedjelje u Euharistiji blagujemo.