U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
Riječ Gospodnja.
Zanimljiv je naš Bog. Ima razumijevanja za naše prigovaranje. Vjerojatno je svakom čovjeku jednom došlo da mu je pun kufer svega i da želi živjet po svom. No, kad ta nervoza prođe, kad se čovjek malo smiri opet sve ide dobro. Za razliku od drukčijeg promišljanja: Sa svima lijepo, a s nikim iskreno".
Bog, dakle, dopušta da se ljutimo, ali ne i da griješimo. Ne moramo uvijek sve razumjeti već vjerovati da sve što od Boga dolazi na dobro izlazi!
