U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Riječ Gospodnja.
Dobar je taj naš Isus. Dobar pedagog, priprema učenike na ključno pitanje ispitujući ih što ljudi govore o Njemu. Pravo je pitanje upućeno svakom ponaosob. Kako ondašnjim učenicima tako i danas svakome od nas. I mi danas čujemo svakakve komentare o Isusu, no ključno je pitanje tko je Isus za mene osobno? Petar je u ono vrijeme dao odgovor za sve upitane, a danas to Petar naših dana (a to je papa Franjo) čini u ime svih nas. No, to nas ne isključuje Isusova pitanja, odnosno našeg odgovora.
Isusovo tumačenje Petrove ispovjedi jasno pokazuje kako vjera koju posjedujemo nije naša zasluga, već dar s Neba. No ipak svatko od nas je pitan: Tko je Isus za mene? U ovome se skriva naša raspoloženost, ulazak, prihvaćanje rizika vjere ali i velika Božja milost odnosno dar vjere. Kad se to ujedini slijedi poslanje. Petar, apostoli, biskupi i svećenici imaju sakramentalnu milost vezivati i odrješivati, a svako je od nas pozvan tražiti i davati oprost i tako razrješivati spone mržnje i vezivati veze ljubavi.
