»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«
Riječ Gospodnja.
Kada sam prije deset godina došao u Sisak i Župu Uzvišenja Svetog Križa imao sam jasan zadatak. Pripremiti sve što je potrebno za oživljenje stare Sisačke biskupije. Naravno da su moji prethodnici puno toga već uradili, ali oni nisu imali tako jasne smjernice. Jedna od aktivnosti bila je i uređenje prostora Župe koja će postati katedralna župa. Župni dom, katedrala, okoliš i tako dalje. Kad počnete uređivati jedan prostor, veoma brzo se otvara novo gradilište. Naravno uvijek nedostaje novaca. Priznajem da sam pomišljao zaigrati neku igru na sreću ne bi li dobio potrebna sredstva i sve to lagodno riješio. Čak sam i maštao o nekom iznosu. Bogu hvala nisam podlegao toj napasti i nisam ispunio ni jednu srećku, jer obično one dovedu čovjeka do velike nesreće. Bilo je trenutaka kada sam upadao u dugove, odgađao isplatu računa, molio za razumijevanje tražitelja i tako dalje. Ipak, nekako sam osjećao da sve to treba činit i urediti, a pored sve te materijalne brige uvijek sam nailazio na nove ljude koji su ispunjavali uređivane prostore i donosili mnoštvo lijepih, bogatih i duhovnih susreta. Ta me činjenica tješila da to sve ipak Bog vodi. Cijelo vrijeme mog boravka u Sisku bio sam u nekim dugovima. Kad su poglavari odlučili premjestiti me, sve je počelo sjedati na svoje mjesto. Podmirio sam sva dugovanja, Župu ostavio u pozitivi i ono što je najvažnije kada sam zbrojio sve račune prikazivali su duplo veću cifru od one o kojoj sam maštao da ću dobiti na nekoj srećki. Ma čovječje služi Bog i materija će ti služiti!
