U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Riječ Gospodnja.
Za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja, u osamdesetim godinama prošlog stoljeća ostao mi je u sjećanju jadan sat razredne zajednice. Bilo je to vrijeme kad su oni koji prakticiraju svoju vjeru često bili izrugivani, osobito u školi. Ipak, vjerojatno je to bilo tako određeno s vrha, na spomenutom smo satu obrađivali vjerske teme. Sjećam se da je u jednom trenutku razrednik pitao: "Zna li tko gdje živi papa, poglavar Katoličke crkve?" Više njih je odgovorilo: "Rim", no razrednik je kazao kako to nije točan odgovor. Tada sam se ja javio i kazao: "Vatikan". Razrednik je potvrdio da je to točan odgovor, no od svoji vršnjaka nisam dobio pohvalu, već ruganje, jer to je poznata stvara da sam ja pop, samo zato što ministriram. S jedne mi je strane bilo drago, jer sam jedini znao točan odgovor, a s druge strane mi je bilo silno žao zbog dobivenih poruga. Naravno, da nisam nikako uzvratio, nisam ni mogao. Bili su jači u svakom pogledu.
Dvadeset godina kasnije vratio sam se iz Rima (ili Vatikana) s rimskom diplomom. Bila je godina u kojoj smo obilježavali 20 godina od završetka osmog razreda. Ponovno smo se okupili na satu razredne zajednice. Isti razrednik, većina istih učenika. Kako sam se netom vratio iz Rima pripremio sam našem razredniku prigodni dar. Panoramu Piazze Navone, trga gdje se okupljaju mnogi umjetnici obzirom da je i naš razrednik glazbeni umjetnik. Održao sam i prigodni govor u kojem sam to sve lijepo povezao. Moji su vršnjaci bili jako zadovoljni mojim govorom. Čestitali su mi. Čestitao mi je i onaj "razredni drug" koji mi se pred dvadeset godina najviše rugao, čak je i kazao kako on takav govor ne bi znao ni pročitati. Kao da je trebalo proći dvadeset godina da dobijem zadovoljštinu. Tada je moja radost bila potpuna. Tek sam tada shvatio snagu Isusovih riječi: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Bogu hvala!
