Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa


Povodom državnog blagdana Dana neovisnosti RH preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu u utorak 8. lipstopada 2019. godine u koncelebraciji s mnogo poštovanim ocem Mario Škrtićem, pavlinskim provincijalom u Hrvatskoj, te mons. Antunom Senteom, ml., rektorom Nacionalnog svetišta sveotg Josipa u Karlovcu. Na misno su slavlju sudjelovali najugroženiji sudionici u prometu djeca i motoristi, te policajci motoristi Prometne policiji Karlovačke. Svojim pjevanjem misno su slavlje animirali članovi zbora mladih "Agape" Nakon misnog slavlje slijedio je tradicionalni blagoslova motorista i motora koji je bio popraćen prigodnim koncertom grupe RiM i grupe "Drugi način" iz Zagreba.

191008-Motoristi-61

U prigodnoj homiliji preč Matija je kazao kako slaveći Dan neovisnosti s pravom se pitamo od čega smo neovisni. Čini se da danas slavimo, formalno pravnim rječnikom rečeno, raskid s jednim oblikom državne povezanosti, ali još više slavimo korak prema iščekivanomu hrvatskom zajedništvu u kojemu je neovisnost jedna od dragocjenosti, kazao je propovijednik te se zapita: Kakva neovisnost i od čega? Sigurno da je nezaobilazna ona politička, ali je puno važnija duhovna neovisnost iz koje je rođena i ona formalno pravna. I baš tu se s pravom pitamo koliko smo neovisni. Obranjeni su: gradovi, sela, njive, more, šume i planine; svježe su suze nad mrtvima, još svježije nad traženima; puno je razrušenoga obnovljeno, dok stasa novi hrvatski naraštaj kojemu su itekako potrebna polazišta. Istina, puno je toga što pokazuje znakove izvanjske neovisnosti, ali su duboki tragovi ovisnosti, ponajprije ovisnosti o neistinama iz doba Jugoslavije, neistine koje su bile polazište za gušenje hrvatske slobode, neistine koje su nanosile bol i hranile ratna stradanja.

Zato je vrijedno, zato je nužno ljude koji su – prije toga raskida državnih poveznica – jednostavno i odlučno voljeli Hrvatsku, pitati, jesu li mislili da će nakon dvadeset i devet ili dvadeset i osam godina preživjeti jugoslavenska laž o Drugome svjetskom ratu i poraću. Hrvatska se treba osloboditi ovisnosti o toj i takvim lažima. Jer, kako objasniti da se ni danas, bez obzira na tisuće grobišta na kojima su stradali progonjeni na ‘Križnim putovima’, bez obzira na svjedočanstva o zločinima koja su i najnovijim iskapanjima potvrđena u srcu Zagreba (i tu nedaleko od nas) kako to da su počinitelji nepoznati, da ti silni zločini nemaju zločinaca. To nisu samo ‘zločini bez kazne’, nego i ‘zločini bez zločinaca’. No, netko bi mogao reći da se vraćamo u prošlost, ali laž lako premošćuje vremena. Jer se na tu laž nadovezala svježija, tako da u odnosu na Domovinski rat primjećujemo nešto slično: toliko zločina protiv hrvatskih ljudi, a odgovornih kao da nema.

U svemu je pak najgore što se čini da se ne smiju postaviti niti pitanja o tome. A koja to neovisna zemlja ne bi smjela propitivati bilo što što je za nju važno?

191008-Motoristi-101

Hrvatska neovisnost može biti istinska samo ako u njoj živi ovisnost o istini. To je danas velika rana koja razjedinjuje naše društvo, koja širi razočaranja i oslabljuje polet. A ona se produbljuje onda kada takve laži opstaju, da bi se učvrstila neka druga polazišta, kojih je sjeme brižno čuvano i njegovano, čekajući sjetvu na dobro pripremljenim njivama neistine. Na njima se prepoznaju danas ne samo klice nego obilni plodovi tih neistina u raznim inačicama, s ustrajnim pokušajima da ih se umota u kulturalne, medijske, gospodarske, umjetničke i zabavne oblike, primijetio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa.

Ako pitamo ljude koji su prije dvadeset i osam godina bili na ciljniku neprijateljskih cijevi, jesu li mislili – bez obzira na tadašnja progonstva – da će iz slobodne i neovisne Hrvatske ljudi odlaziti ili da će se nekada prognani Hrvati u nju rado vraćati, dobit ćemo jednoznačan odgovor. Možemo li njima danas objasniti previranja i sukobe koji se tiču braka i obitelji, koji se tiču slobodnoga očitovanja naroda o ključnim pitanjima? Kako im je moguće objasniti da takozvani intelektualci, profesori na učilištima, zaposlenici u državnim ustanovama, blate Hrvatsku? Kako im reći da se o njihovoj obrani Domovine u istome hrvatskom školskom sustavu mogu pronaći različiti prikazi?… Teško im je objasniti da su nositelji odgovornih služba ljudi koji su bili nositelji tih istih jugoslavenskih laži ili pak njihovi duhovni sljednici. Teško nam mogu povjerovati da neki oblik lustracije, koji bi udaljio tu laž i gradio na polazištima istine, nije moguć, jer, ako su pravni i politički dokumenti pročišćeni i uljepšani, očito postoje drugi putovi koji dovode do sličnih rezultata. Jedan od takvih zacijelo je put podrijetla imovine, što je – moglo bi se reći – jedno od imena, gospodarsko ime za lustraciju koja, uz malo dobre volje, može lako dosegnuti i 1989. i 1990., sve do danas, kazao je preč Pavlaković.

191008-Motoristi-481

U tome nastojanju za neovisnost od laži, za zalaganje za istinu o Hrvatskoj, prevažnu ulogu imaju hrvatski branitelji. I dobro je da toga trajno budu svjesni. Isus nije dalje pripovijedao o Samarijancu, nego samo o djelu milosrđa. Drage branitelje životni put je mogao odvesti na razne strane; život je širi od naših predviđanja. I vi se vratite u djela milosrđa, pred kojima svi mi ponizno i nedostojni stojimo, te se tamo pitajte kakvu ste Hrvatsku željeli. Ne dopustite da vas bilo novac, bilo politički utjecaji, bilo životni brodolomi odvuku od Hrvatske za koju ste bili spremni umrijeti, jer ste vjerovali u njezin život.

U slavljima spomena šaljemo zraku svjetlosti iz sadašnjosti, da bi se odrazila u prošlosti i pomogla živjeti pred budućim. U istinskome spomenu radi se o sadašnjemu i o budućemu. A nema besplodnijega od spomena koji je zaustavljen u prošlosti. Ovo je slavlje naše sadašnjosti s Bogom, u kojoj je predokus vječnosti. zaključio je preč Pavlaković.

Istog dana navečer Svetište su posjetili hodočasnici iz Zagreba predvođeni glazbenikom Jonatanom Palićem vračajući se iz Međugorja.