Pobožni hod srijedama se nastavlja u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u kojem je dr. sc. Vlado Mikšić, suspidijar, predvodio misno slavlje u srijedu 29. svibnja 2019. godine. Tom je prigodm propovijedao mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta, a misno je slavlje svojim pjevanjem obogatio župni zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić.
U prigodnoj je homiliji između ostalog kazao kako je sveti Josipa povjerovao Božjem glasu. Zato mu nije bilo teško prihvatiti Mariju i uzeti u naručje svog djevičanskog Sina, Isusa Krista! Zato mu u konačnosti nije bilo teško služiti u skrovitosti betlehemskog, egipatskog i na kraju nazaretskog doma, kuda ga je već Bog vodio da bi zaštitio Mariju i Isusa! Josip je na ta putovanja išao, u Betlehem po odredbi cara, u Egipat da zaštiti Dijete, a vratio se u Nazaret jer je to tako zapisano u Svetom Pismu. Dakle, to nisu bile njegove namisli, ali ih je uzeo kao svoje i kroz njih je postao blagoslovljen, kazao je mons. Sente te dodao kako u životopisima mnogih svetaca možemo iščitavati neku njihovu unutarnju čežnju i želju. Mnogima te želje nisu bile ostvarene, ali su se upravo predajući u molitvama za tu svoju unutarnju želju, posvećivali i došli do osobne svetosti iako se one nisu ostvarile, barem ne kako su očekivali. Primjer nam je čežnja svetog Leopolda da službuje u domovini ili Male Terezije da pođe u misije. Prihvatili su da Bog o tome odlučuje!
Tko to od nas nema neke svoje čežnje i želje? I koliko puta čeznemo za njima, a ne ostvaruju se onako kako bi smo to mi htjeli, ili kako mislimo da to treba biti? Hoćemo li zbog toga biti nesretni? Hoćemo li tražiti neko ranjeno dijete u vlastitom djetinjstvu? Hoćemo li uvijek okrivljavati neke druge, pa možda čak i naše roditelje, djedove i bake? Možemo, i vazda biti nesretni. No, možemo i poput svetog Josipa prihvatiti da sve dolazi od Boga, kad to prihvatimo onda križ postaje blagoslov, a ne prokletstvo. Ne mora sve biti onako kako to mi zamišljamo, upravo to možemo iščitati i prihvatiti iz života svetoga Josipa.
Na to smo pozvani i svi mi, da mnogim ljudima nepoznatog Boga, kojega ovdje iz srijede u srijedu, iz dana u dan, otkrivamo, svjedočimo i ljudima oko sebe. Možda nisu svi pozvani poput Pavla stati na aeropag i o tome progovarati, ali našim pobožnim, ustrajnim, poslužujućim služenjem sigurno ćemo, baš zbog toga što smo vjernici, dokazivati kako u različitim životnim situacijama možemo činiti dobro, makar zbog toga osjećali i određenu teškoću. Vjerujem da je i to jedan od razloga naših konstantnih hodočašćenja u ovo Svetište, da bi smo baš tu pronašli snagu za naš svakodnevni život, kao što je to Josip pronalazio u neprekidnom susretu s Marijom i Isusom. Stoga molim ga usrdno i ustrajno da se poput njega možemo ostvarivati u svojem životu, u ovom vremenu i na ovim prostorima, poručio je mons. Sente okupljenim štovateljima svetog Josipa.
Na kraju misnog slavlja svoju je vjeru i vjernost svetom Josipu svjedočila Marija Ljiljana Gluhak iz Nevinca, pored Bjelovara koja je tokom proteklih 20 srijeda svake srijede iz Nevinca hodočastila u Josipovo svetište u Karlovca. Gospođa Gluhak je tada kazala kako je za više o svom Josipu kao moćnom zagovorniku čula preko Katoličkog radija, osobito u emisiji "Svjetiljka u noći" što ju je ponukalo na hodočašćenje u svetište. Imala sam jednu poteškoću sa svojom djecom, osobito sa svojim sinom. Odlučila sam hodočastiti svetom Josipu u Karlovaca. Tada sam od vas dobila krunicu koju sam ustrajno molila, zagovorila sam se svetom Josipu da ću se moliti. U međuvremenu mi je umro suprug, u toj svojoj poteškoći pošto živim sama, nekako sam zanemarila molitvu. Tada sam ponovno počela moliti, osobito za svoga sina koji je imao teškoća sa svojom djevojkom. Nakon razlaza strašno je patio i počeo je piti, živio je jako loše. U jednom sam ga trenutku zagovorila svetom Josipu. Ubrzo nakon toga našao je drugu djevojku s kojom se oženio prošle godine, a upravo ovog ponedjeljka, prekjučer, dobio sina Ivana-Josipa. Moja snaha, odnosno majka tog mog unuka je vjeroučiteljica. Jednom sam ih slučajno načula kako ne mogu imati djece, nakon što sam opet pozvala upomoć svetog Josipa i odlučila sam da ću moliti da postanu roditelju i eto on nam je svima podario toliku radost. Nadalje, jednu srijedu prije nego što će početi pobožnosti svetom Josipu preporučila sam moju kćer, pošto je i ona živjela tako nesređeno. Odlučila sam da ću svih 9 srijeda dolaziti ovdje u svetište. Dolazila sam i vidjela sam da mi sve ide na bolje, pa sam nastavila dolaziti sve do sada, bez obzira na svakakve komentare nekih ljudi. Evo, sveti Josip meni pomaže, molite se svetom Josipu. Meni su sve molbe uslišane zaključila je Marija Ljiljana Gluhak. AS
